Bez odgovora

Krizni eko-stožer Marišćina nimalo optimističan nakon sastanka s resornim ministrom

Krizni eko-stožer Marišćina nimalo optimističan nakon sastanka s resornim ministrom

Vodstvo Eko stožera Marišćina jutros se napokon susrelo s ministrom zaštite okoliša i prirode Mihaelom Zmajlovićem. Sa sastanka stožeraši nisu izašli nimalo optimističniji. Pred njega su izašli s brojnim pitanjima i zahtjevima: od intenziviranja primarne selekcije otpada u domaćinstvima i aktivnijeg pristupa Ministarstva tom pitanju, inzistiranja na tezi o s ekološke strane gledano loše odabranoj lokaciji za deponij do ministrovog uključenja u prije pet mjeseci najavljenu reviziju čitavog projekta Marišćina. “Ministar je odgovorio da se, što se njih tiče, oni nemaju što uključivati u tu reviziju jer po njima je sve više-manje jasno”, rekao je predsjednik Kriznog eko-stožera Marišćina Ivica Katalinić. Iako je razgovor generalno bio konstruktivan, Stožer nije dobio odgovor na temeljno pitanje – zbog čega se na Marišćini uopće gradi prema njihovom mišljenju preskupo MBO postrojenje. Ipak, napokon su doznali visinu cijene čitavog projekta. Nakon što se prije dvije godine spominjala cijena od 102 milijuna eura, danas je ona snižena na 88 milijuna eura. Članove stožera zgrozila je i jedna ministrova primjedba. “Rekli su da je štetnija masnoća s ceste koja može doći u okoliš, nego što bi mogao ovakav Županijski centar prouzročiti štete na okoliš. Znači, to je bio odgovor”, čudi se Josip Begonja iz Stožera. I uopće, u Stožeru, unatoč svoj konstruktivnosti, ni najmanje nisu zadovoljni ishodom razgovora s ministrom Zmajlovićem. “Ministarstvo i Županija guraju po svome, mi smo zauzeli svoj stav, ali nikakve pozitivne odgovore nismo dobili danas na ovome sastanku”, dodaje Begonja.  Ministar, pak, oštro negira sumnje Stožera kako Ministarstvo ne vodi aktivnu politiku promoviranja primarne selekcije otpada. “Politika i prioritet ovog Ministarstva je primarna selekcija, dakle izdvajanje otpada u domaćinstvima, ali paralelno izgradnja cijelog sustava gospodarenja otpadom, a to je izgradnja ovakvih centara za gospodarenje otpadom”, izjavio je ministar Mihael Zmajlović. Bez MBO postrojenja primarna selekcija nema smisla. A krajnji rok za dovršetak postrojenja, kako onog na Marišćini tako i po cijeloj zemlji, je 2018. godina čime Hrvatska rješava nekoliko ostalih prioriteta, prije svega smanjenje količine biorazgradivog otpada kao jednog od bitnijih uzročnika stvaranja stakleničkih plinova. Međutim, hrvatski plan gospodarenja otpadom izrađen je 2005. godine, a njime je kao krajnji rok za dovršetak priče oko gospodarenja otpadom definirana 2012. godina. Već se, dakle, debelo kasni. Zašto? “To pitanje bi trebalo uputiti onima koji su u tom razdoblju, dakle u tih 8, 10, koliko godina, vodili državu i vodili taj sustav”, odgovara Zmajlović. Milošću Europe Hrvatska je uspjela ispregovarati prijelazna razdoblja i novi krajnji rok koji istječe 2018. godine. Na zgražanje eko aktivista, ministar je kao svijetli primjer gospodarenja otpadom naveo upravo Primorsko-goransku županiju koja će svoje obaveze gradnjom MBO postrojenja na Marišćini ispuniti 2014., odnosno četiri godine prije isteka roka.