Božić provodite u ljubavi, poziva riječki nadbiskup monsinjor dr. Ivan Devčić

Božićna poruka riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića„Kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti učinismo, nego prema svojem milosrđu: kupelji novog rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga“ (Tit 3, 4-5). Draga braćo i sestre!1. Upravo spomenute riječi slušamo na božićnoj misi zornici. One govore o pojavi našeg Boga i Spasitelja Isusa Krista, tj. o njegovu rođenju u čovječjem liku. Pisac Poslanice Titu ističe ujedno da je to objava Božjeg čovjekoljublja. Doista, Bog je tijekom povijesti spasenja na razne načine objavljivao ljudima svoju ljubav, ali ni jedan od njih ne može se usporediti s utjelovljenjem i rođenjem njegova vječnog i njemu u svemu jednakog Sina od Djevice Marije. Naime, u ljudskom rođenju Sina Božjega objavljena je do kraja ljubav Božja prema nama ljudima, što pisac Poslanice Hebrejima, kako slušamo na danjoj božićnoj misi, opisuje riječima: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima; konačno, u ove dane, progovori nam u Sinu“ (Heb 1, 1-2).2. Govoreći o Isusovu začeću, sveti pisci ističu da se ono dogodilo po Duhu Svetom: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji“, kaže anđeo Mariji kod navještenja (Lk 1, 35). Komentirajući te anđelove riječi, Sveti Otac kaže: „Dijete koje će se roditi zvat će se Sin Svevišnjega, Sin Božji; Duh Sveti izvest će njegovo začeće na otajstven način, kao sila Svevišnjega. Eto zašto je govor o Sinu indirektno govor o Ocu i o Duhu Svetomu“ (J. Ratzinger, Il Dio vicino, Ed. San Paolo 2003., 11-12).To znači da je cijelo Trojstvo, sve tri božanske osobe,  uključeno u Isusovo rođenje: Otac šalje i predaje Sina za nas, Duh Sveti izvodi njegovo začeće, a Sin, „poslušan do smrti, smrti na križu“, prihvaća Očevu volju i postaje „ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik“, premda je „trajni lik Božji“, tj. jednak s Bogom (usp. Fil 2, 6-8). Na taj je način Isusovo rođenje ne samo objava Božjeg čovjekoljublja nego i razotkrivanje unutarnjeg Božjeg života; ne samo objava Božje blizine i solidarnosti nego i razotkriće Boga kakav je u sebi; i to ne razotkriće radi razotkrića, tj. koje bi bilo svrha samom sebi nego da bismo zadobili ispravnu spoznaju o Bogu i ušli u zajedništvo samog Presvetog Trojstva. U tom je smislu Isusovo rođenje, rođenje Sina Božjega u ljudskom liku, pravo čovjekovo pobožanstvenjenje.3. Kao nikada do sada, Bog nam se objavio kakav je u sebi.  Znamo li da je ljudsko srce stvoreno za Boga i da je, kako kaže sv. Augustin, nemirno i nezadovoljno dok se ne smiri u njemu, ali i da je čovjeku teško spoznati ne samo Božje postojanje nego i tko je zapravo Bog, zbog čega je tijekom svoje povijesti stvorio različite pogrešne slike o njemu, shvaćamo kako je velik i dragocjen dar to Božje samootkrivanje svoga unutarnjeg bića i života, i postajemo svjesni kakvim je jasnim svjetlom betlehemska Zvijezda obasjala obzorje naše egzistencije. Zar za sve to ne dugujemo Bogu veliku zahvalnost, i zar ona ne bi trebala ispunjavati naše srce ne samo o božićnim danima nego uvijek, cijelog našeg života?4. Pored toga, zahvaljujući ispravnoj spoznaji o Bogu, čovjek je došao do dublje spoznaje samog sebe. On je, naime, stvoren na sliku Božju, stoga što bolje upoznaje Boga, to bolje upoznaje i samog sebe. Zato je Božić velika objava ne samo Boga nego i samog čovjeka. U božićnom svjetlu otkrivamo da je ljudska narav sjedinjena s božanskom u osobi Sina Božjega te je tako postala dionicom vječnog božanskog života. Time je čovjek, svaki čovjek, postao nositeljem apsolutne vrijednosti koja je temelj njegovih neotuđivih prava i nepovrediva dostojanstva. Spoznajemo također da je čovjek, kao slika Božja, izvorno stvoren kao biće zajednice utemeljene na ljubavi i međusobnom prihvaćanju i darivanju. Zato objava božanskog Trojstva, koje je na djelu ne samo kod utjelovljenja i rođenja Isusa Krista nego i u svim trenucima njegova života i poslanja, sve do smrti i uskrsnuća, ima neprocjenjivo teološko, ali i antropološko i sociološko značenje. 5. Svjestan sve dubine i širine značenja rođenja Sina Božjega u ljudskom liku, pisac Poslanice Titu uočava da je tu posrijedi zapravo novo rođenje čovjeka. Želja za novim rođenjem, za preporodom, za „biti drukčiji“, za novim početkom, duboko je usađena u ljudsko srce. Katkad nam se doista i čini kao da smo nanovo rođeni, npr. nakon što smo ozdravili od teške bolesti, izbjegli nekoj velikoj opasnosti za sebe i za svoje najdraže, očistili savjest u dobroj svetoj ispovijedi, postigli nešto oko čega smo se dugo trudili. Kao narod osjećali smo se nanovo rođenima nakon demokratskih promjena i pobjede u Domovinskom ratu. Naime, ne samo kao pojedinac nego i kao zajednica, čovjek osjeća želju i potrebu stalno se obnavljati i preporađati. Razne društvene reforme i revolucije upravo u tome imaju svoj korijen.6. Sveti pisac, međutim, u citiranom tekstu tvrdi da se to novo rođenje ne može ostvariti „po djelima što ih po pravednosti mi učinismo“ nego je to moguće samo po Božjem milosrđu, koje nam je iskazano upravo rođenjem njegova Sina od Djevice Marije. Time upućuje svakog čovjeka, a posebno nas kršćane, na adresu na koju se trebamo obraćati za pomoć kod naših osobnih i društvenih nastojanja oko obnove i preporoda. A koliko su nam i obnova i pomoć potrebni, i na osobnoj i društvenoj razini, svi dobro znamo i osjećamo! Dakako, nije riječ o tome da skrštenih ruku čekamo Božju pomoć nego o stavu  prema kojem poduzimamo sve što je u našoj moći i ujedno molimo Boga kao da sve ovisi samo o njemu.7. Sveti pisac govori o „kupelji novog rođenja“ označujući time krštenje kao način kako postajemo dionicima novog života koji nam je omogućen rođenjem Sina Božjega u ljudskom liku. Prema tome, vjernički slaviti Božić znači sa zahvalnošću se sjećati Božjeg dara novog života koji smo mi i naši dragi primili na svetom krštenju. Božić je zapravo u dvostrukom smislu blagdan novog rođenja. Najprije, to je novo ili drugo rođenje Sina Božjega. Njegovo prvo rođenje događa se u vječnosti, kad je rođen od Oca kao „trajni lik Božji“ (Fil 2, 6), a drugo u vremenu, kad je po Duhu Svetom rođen od žene kao „trajni lik čovječji“. Kao blagdan rađanja života, Božić podsjeća i na naše dvostruko rođenje: prvo, kad smo rođeni od majke za smrtni životi na zemlji, i drugo, kad smo u krštenju, snagom Duha odozgo, rođeni na besmrtni, vječni život na nebu (usp. Ivan 3, 3-8).8. Kako ovaj prolazni život, koji smo primili rođenjem od žene, moramo čuvati, hraniti i njegovati, tako i neprolazni život koji smo primili od Duha Svetoga na krštenju. I njega smo dužni čuvati, zalijevati molitvom, jačati istinom Božje riječi, čistiti u duhovnoj kupelji sakramenta pokore, hraniti nebeskim kruhom Kristova tijela, koji nam on dariva u svetoj pričesti. Na tu dužnost posebno nas upozorava Euharistijska godina koju upravo slavimo u našoj nadbiskupiji, jer njezin cilj i nije ništa drugo doli potaknuti veću brigu za čuvanje i razvijanje milosnog života što smo ga na krštenju primili. A to nije moguće, ako ne koristimo sredstva koja nam je Gospodin stavio na raspolaganje za to: molitvu, osobnu i obiteljsku, slušanje i razmatranje Božje riječi, slavljenje sakramenta pomirenja, redovno sudjelovanje u nedjeljnoj i blagdanskoj sv. misi te življenje u svakodnevnom životu, savjesnim obavljanjem svojih građanskih dužnosti i solidarnošću s najpotrebitijima, one ljubavi koja nam je iskazana u Isusovu rođenju, muci, smrti i uskrsnuću, te iznova darovana u svakoj sv. misi i pričesti.9. Znamo, braćo i sestre, da je Božić danas postao za mnoge svjetovni blagdan, sličan drugim društvenim praznicima. Neka to ne bude i za nas nego neka nam bude doista blagdan kad se sa zahvalnošću sjećamo Božjeg čovjekoljublja, našeg novog rođenja u krštenju i života koji nam je time darovan. Slaveći na taj način Božić, doživjet ćemo njegovu iskonsku ljepotu i radost. A da biste ga tako slavili i doživjeli, upravo vam radi toga ovo pišem, i u skladu s rečenim od srca vam ga čestitam te želim da vas sve obasja njegovo nebesko svjetlo i ispuni nada koju nam on dariva.Vaš u Kristu odani+Ivan, nadbiskup