Rekordnih deset tisuća trkača na riječkim ulicama.

Rijeka ljudi petnaesti je puta za redom preplavila Korzo. Bijele su
majice s oznakom XXV, u samom središtu Rijeke, bile najpopularniji
modni detalj. Extra, extra veliko trčanje, u svakom je smislu
riječi, zaslužilo svoje ime. Moto manifestacije Homo si teć, u do
sada najbrojnijem izdanju, najbolje je sročio najstariji sudionik.

– Trčati treba, to je lijek za sve, ustvrdio je po dolasku na cilj sedamdeset i petogodišnji Ivan Večerina.

A trčali su danas svi, stari i mladi, sportaši, političari,
građani. Veliko je riječko sportsko srce, još jednom ujedinilo
grad.

– Bilo je lijepo i bilo mi je zabavno i jedva sam čekala da
počne utrka, rekla nam je Dora Miletić, koja je trčala Ciciban kup. – Ja sam krenuo, ali priznajem da nisam izdržao do kraja,
moram malo više radit na kondicionim pripremama, poručio je riječki gradnačelnik Vojko Obersnel. – Stvarno je gušt doć, cijela priredba je veličanstvena, rekao je vaterpolist Primorja Samir Barač. – Slijedeći put ću se trkat s ferrarijem, a ne s kolicima.
Bilo je dobro, poručio je Franko Usmijani nakon Hendi kupa.

Uz petnaestu po redu utrku građana svoj je jubilej proslavio i
deseti riječki polumaraton.
– Danas je blagdan trčanja, Blagdan bend svira. Ponosan sam
da je 10. Riječki polumaraton okupio toliko trkača, rekao je Radovan Šoljaga, direktor Riječkog polumaratona.

Očekivano, dionicu do Preluka i natrag, najbrže je pretrčao
Etiopljanin Erkolo Ashenafi, dok je kod lijepšeg spola i treću
godinu za redom do cilja prva stigla Ana Subotić iz Srbije.
– Dobro sam, zadovoljan sam, bilo je stvarno jako dobro, rekao je najbrži polumaratonac. 
– Zadovoljna sam što reći, po treći put, hat trick
napraviti ovdje u Rijeci stvarno nije mala stvar, poručila je Ana Subotić.

Rezultat je za većinu od deset tisuća trkača na riječkim ulicama
ipak bio u drugom planu. Važno je bilo trčati, jer kako je rekao
naš prvi sugovornik “to je lijek za sve”.