Zvuk sirena i transparenti ispunili su centar Rijeke, dok se pedesetak okupljenih pridružilo četvrtom izdanju “Hoda za život.” Ovaj prizor bio je dio šire akcije koja se odvijala u 15 hrvatskih gradova. Geslo pod kojim su koračali bilo je “Glas rođenih za život nerođenih,” a cilj – prema riječima organizatora – borba za zaštitu nerođene djece i podrška trudnicama.Ante Bekavac, koordinator Hoda za život u Rijeci, nije krio svoje uvjerenje. “Hrvatska ide u smjeru zaštite nerođenog života i potpore trudnicama. Pobačaj nikad nije i ne smije biti rješenje u modernom društvu koje se temelji na znanosti,” izjavio je Bekavac s uvjerenjem, ne ulazeći u to zašto pravo žene na vlastiti izbor i dalje ostaje sporno pitanje.Ipak, na ulicama Rijeke nije bilo jedinstvene podrške. Dok su jedni koračali za život nerođenih, drugi su jasno dali do znanja da prava žena ne smiju biti zaboravljena. Transparenti s porukom “Pobacit ćemo i crkvu i državu” i protestne pjesme grupe maskiranih aktivistica jasno su odjeknule riječkim ulicama.”Majke trebaju osvijestiti važnost znanja i informacija za razvoj bića u njima,” nastavio je Bekavac, poentirajući kako nerođeno dijete već od 18 dana ima otkucaje srca i zaslužuje živjeti. No, statistike o pobačaju, prema njegovim riječima, govore da se većina žena odlučuje na taj potez zbog ekonomskih razloga i pritiska okoline – što je, naravno, daleko od savršenog društva kakvo Hod za život zagovara.Sudionica Hoda, Bruna Antolović, dodala je: “Ja želim da dijete živi od trenutka kad je začeto. Ono ima pravo na život.” Kada je upitana o ženama koje su preživjele silovanje, kratko je rekla: “Pa dobro, ja u to ne ulazim, ali ne podržavam nikakvo ubojstvo.”Još jedna sudionica, imala je sličan stav: “Žena ne bi trebala pobaciti jer je to veliki grijeh. To je živo biće. Znači, žena onda nema kontrolu nad tijelom? Da, nema.”S druge strane, aktivistice inicijative Građanke ingrađanu koje su izašle na ulice nisu šutjele. Jasno su pokazale da, prema njihovom mišljenju, Hod za život gazi pravo žena na vlastiti izbor, dok su prosvjedni transparenti i njihova prisutnost još jednom podsjetili da borba za prava žena i dalje traje.I tako, dok su se jedni veselili uz Thompsonove pjesme, ples i prodaju suvenira, drugi su ih gledali sa strane – za njih je Hod za život bio “Hod koji gazi žene.”