Udruga Klanjske mačkare povodom 150 godina od velikog potresa u Klani izdala je fotomonografiju. Potres koji se dogodio 1.3.1870. godine zauvijek je promijenio pusne običaje ovoga kraja. Đina Laginja je od mještana prikupljala stare fotografije i recepte pusnih jela koja su karakteristična za ovo doba godine i sve je objedinila u knjigu koja će ostati kao dokument vremena i običaja za mlađe naraštaje. Od običaja zadržana je pjesmica koja se izvodi pri odlasku u domove u „pobiranja“ jaja. Odlazi se tijekom tjedna, petkom se u Klani ne mačkara. Repa i palenta, te puhanja tradicijska su jela koja se pripremaju za vrijeme pusta. Nekada su u mačkarama bili samo muškarci, no to se s vremenom promijenilo i ravnopravno sada u njima sudjeluju žene. Fotomonografija se može nabaviti u Udruzi Klanjske mačkare, njezina cijena je 50 kuna. Zaštitni znak Klanjskih mačkara su dva pijetla i zmija, a njihova ovogodišnja maska također je vezana za obljetnicu velikog potresa. Masku prate i alegorijska kola koja se ubrzano pripremaju za najluđi i najveći Riječki karneval.
Zasada nije poznato od kada datira tradicija mačkara u Klani, ali je sigurno da one postoje znatno više od 130 godina, otkada su Klanjci, zbog potresa 1870. promijenili tada već tradicionalne pusne običaje. Prema tom zavjetnom običaju pusne svečanosti u Klani završavaju za razliku od onih u susjednim mjestima, već na pusni ponedjeljak.
Sve to vrijeme mačkare nikada nisu imale čvrstu organizaciju. Pojedinci i grupe od godine do godine organiziraju tzv. glavne klanjske (ili stare) mačkare, koje formalno predstavljaju Klanu. Te mačkare prema točno određenom redoslijedu, u pokladno vrijeme, s glazbom obilaze Klanu i susjedna mjesta i dogovaraju dolazak mačkara iz susjednih mjesta u Klanu. Uz glavne mačkare spontano se povremeno organiziraju i druge, veće ili manje grupe, koje u pripremu i opremu ulažu više ili manje novaca i truda.
Povremeno u Klani djeluju dobro organizirane grupe koje se mjesecima pripremaju za poklade u Klani, ali odlaze i u druga mjesta, gdje često bivaju i nagrađivane. Klanjske mačkare nemaju neku svoju prepoznatljivu tradicionalnu opremu i maske. Najčešće se maskiranju, osobito glavnih mačkara, nije posvećivala neka posebna pažnja.
Nakon zaživljavanja Riječkog karnevala i sudjelovanja klanjskih mačkara, maskiranju se počela posvećivati veća pozornost. Posljednjih godina Općina Klana sufinancira mačkare u svim mjestima općine. Bilo je nekoliko pokušaja da se sve organizirane mačkare iz svih mjesta okupe u sjedištu općine, na ceremoniji suđenja i spaljivanja pusta, te da to postane središnja pokladna svečanost, koja će, zbog svoga ranijeg završetka, obilježiti cijeli ovaj kraj i Općinu Klana. Dosadašnji su pokušaji samo djelomično uspjeli zbog neorganiziranosti i opstrukcije, a godinama se javlja i problem organiziranja pokladnih plesova. Da bi se sve te slabosti izbjegle, a mačkare plasirale i kao turistička ponuda ovoga kraja, inicijativni odbor sastavljen od onih koji su se posljednjih godina zalagali oko mačkara organizirao je 17. travnja 1998. Osnivačku skupštinu Društva za mačkare. animaciju i narodne običaje “Klanjske mačkare” u skladu sa Zakonom o udrugama. Skupština je pod predsjedavanjem Deana Lovričića, Zvonka Bakovića, i Branislava Raspora tajnim glasovanjem izabrala predsjedništvo u sastavu: Zvonko Baković. predsjednik, Milica Bilen, tajnik, te članovi: Miloš Bilen, Neven Gržinčić, Doris Medvedic. Tatjana Raspor i Anton Starčić. Izabran je i nadzorni odbor od tri člana.
Udruga otada uspješno djeluje, poklade se počinju profilirati, organiziraju se gostovanja u druga mjesta i uspješno se nastupa na Riječkom karnevalu.
Potres 1870. i ostale nedaće
Klana je uništena u katastrofalnom potresu koncem veljače i početkom ožujka 1870., čiji je epicentar bio upravo na tom području. Gotovo su sve kuće srušene, a čula se jaka podzemna tutnjava, koja je također prestrašila ljude. Zapis o tom potresu ostavio je i Matko Laginja, tada učenik sedmog razreda Riječke gimnazije.
Srećom, nije bilo ljudskih žrtava, a najmanje su stradale niske, prizemne stambene zgrade. Na crkvi sv. Jerolima oštećen je svod i stube glavnog oltara te su prevrnuti svijećnjaci. U Studenoj su sve kuće izgrađene na tvrdom vapnencu ostale manje-više neoštećene, a one na mekanom terenu pretrpjele su oštećenja. Crkvi sv. Mikule oštećen je oltar i srušen križ sa zvonika. U Liscu je zbog udara pomaknut cijeli oltar u crkvi, a popucali su i zidovi. I crkva sv. Vincenta u Škalnici imala je oštećen svod, a iz viseće je svjetiljke razliveno ulje. No, u selima oko Klane potres ipak nije bio toliko jak. Zbog potresa je čak postojao plan da se naselje izgradi na drugoj, sigurnijoj lokaciji, no to nikad nije učinjeno. Za Klanjce je to bila jedna od najvećih elementarnih nepogoda u povijesti.
No, kroz XIX. je stoljeće bilo i drugih nevolja, poput različitih epidemija. Najviše se umiralo u ljetnim mjesecima, a manje na jesen i u proljeće. Klana je jako nastradala u epidemiji kolere 1855.
