OGLAS

Osoba bez humanosti i suosjećajnosti ne može biti dobar liječnik, poručuju budući onkolozi okupljeni u Onko sekciji

Onko sekcija, punim imenom Studentska sekcija za onkologiju i radioterapiju, tijelo je Studentskog zbora Medicinskog fakulteta u Rijeci. Član sekcije može biti bilo koji student Medicinskog fakulteta u Rijeci, a ponajviše su to studenti smjera medicina, budući liječnici. Rad same sekcije usko je vezan uz Kliniku za tumore KBC-a Rijeka I nudi mogućnosti studentima da se bave praksom, znanošću i društveno korisnim aktivnostima vezanima uz onkologiju, a trenutno broje 43 člana.

Mi smo razgovarali sa Laurom Radoš, studenticom 6. godine medicine i predsjednicom sekcije i Brunom Augustom, studentom 3. godine medicine.

Što je onko sekcija, što sekcija nudi i tko sve može biti član sekcije?

Laura: „Praksu održavaju liječnici specijalizanti i specijalisti onkolozi koji su zaposleni na Klinici za tumore, a funkcionira poput „shadowing-a“. To znači da liječnik odrađuje svoj regularni posao, a uz sebe ima studenta koji izravno uči o poslu onkologa; kako se pregledava pacijent, planira i provodi liječenje, piše nalaz i zapravo sve ono što jedan onkolog radi. Obzirom da se kroz regularne vježbe ne može iskusiti radni dan onkologa i u potpunosti doživjeti kako sama Klinika za tumore funkcionira, onko sekcija suplementira regularnu nastavu tako da omogućuje studentima koji su zainteresirani za ovu granu medicine puno iskustvo i dodatno usavršavanje vještina. Znanost je iznimno važan dio medicine, jer bez znanosti nema napretka medicinske prakse, što se iznimno cijeni u svakoj grani medicine, ali pogotovo onkologiji koja je jedna široka i brzo-napredujuća grana medicine. Pametni lijekovi, nove tehnologije, utjecaj onkološke terapije na tijelo… sve su to teme kojima se trenutno bavi Klinika za tumore, a u znanstvena istraživanja su uključili studente članove onko sekcije. Studenti tako od stručnjaka u polju mogu učiti kako se radi znanstveno istraživanje te neposredno dobiti znanja o novim naprecima u onkologiji. Društveno korisne aktivnosti velik su dio rada sekcije, obzirom da medicina ne bi smjela biti temeljena samo na liječenju, već i na prevenciji nastanka i razvitka bolesti te humanitarnom pristupu prema pacijentima. Zato svakoga mjeseca Klinika za tumore organizira dane otvorenih vrata kroz koje bilo koji građanin može pohađati radionice i predavanja o prevenciji raka, obaviti preventivni pregled i detaljno se informirati od strane stručnjaka u polju. Dosad smo kao studentska sekcija sudjelovali u organizaciji dana otvorenih vrata vezanih uz rak dojke, prostate i pluća, sve pod vodstvom udruge Srce za nju, koja nam je veliki primjer i podrška u radu. Uz to, studenti mogu sudjelovati i na onkološkom savjetovalištu, gdje liječnici i onkološki pacijenti razgovaraju o svemu što im je potrebno, od toga kako se hrane pa i do toga kako da se psihički nose s dijagnozom, a ovakav humani i otvoreni pristup pacijentima iznimno je važan, jer želimo da studenti nikada ne zaborave da pacijent nije samo broj, već čovjek s osjećajima i potrebama.“

Bruno: “Radi se o skupu studenata koji se interesiraju za ovu granu medicine i voljeli bi o njoj naučiti više. Sekcija nam nudi da se upoznamo s onkologijom, odrađujemo praksu, bavimo se znanošću, volontiramo. Postoji obavezni kolegij Onkologija koji kratko traje na 4. godini medicine, no ja sam 3. godina, a već znam da želim biti onkolog i zato mi je ova sekcija odlično došla. Mogu se baviti onime što me zanima i izvan okvira obavezne fakultetske nastave.“

Otkud je počela cijela priča o onko sekciji?

Laura: „Dugo vremena zainteresirana sam za onkologiju i voljela bih to specijalizirati kada završim fakultet. Kliničke vježbe u sklopu nastave kolegija Onkologija su mi osobno trajale prekratko i htjela sam se bolje upoznati s radom Klinike pa sam se javila predstojnici, profesorici Ivani Mikolašević, koja mi je pružila priliku da posjećujem Kliniku u slobodno vrijeme i učim o radu onkologa. Svi zaposleni su me prihvatili otvorenih ruku, prenosili mi znanje, vodili me u ambulante i omogućili mi da se po prvi put bavim i znanstvenim istraživanjem. Pozitivna i poticajna atmosfera na Klinici za tumore, zajedno sa mogućnošću otvaranja studentskih sekcija u sklopu Studentskog zbora, potaknuli su me da pružim istu priliku koju sam ja dobila i drugim studentima. Od početka studija aktivna sam u studentskim udrugama, pogotovo udruzi CroMSIC, te sam tu skupila puno iskustva u vodstvu projekata, organizacija i skupina ljudi pa mi zato vodstvo sekcije nije palo kao težak zadatak. Ali, naravno, imam veliku sreću što sam okružena vrijednim i aktivnim kolegama i prijateljima koji su mi pomogli u osnivanju i vođenju sekcije, a to su: Bruno August, Jakov Jurić, Dora Pugar i Barbara Kauzlarić.“

Bruno: „Kada je naš studentski zbor donio odluku o mogućnosti osnivanja studentskih sekcija, Laura mi se javila s idejom da pokrenemo sekciju za onkologiju. Inače smo kolege i prijatelji, zajedno smo surađivali na studentskim projektima u udruzi CroMSIC, a dijelimo želju da se bavimo onkologijom nakon završetka fakulteta. Jako mi se svidjela ideja te sam, zajedno s još nekoliko kolega, pomogao u osnivanju sekcije. U početku nas je bilo samo 5, a sada imamo 43 člana te se svako toliko netko novi želi uključiti.“

Zašto ste odabrali onkologiju kao specijalizaciju?

Laura: „Iskreno, ne znam gdje da počnem, razloga je mnogo. Medicinu sam upisala, ukratko, jer me rad s ljudima, pomaganje i humanitarni rad zaista ispunjavaju. Oduvijek sam bila aktivna u zajednici, a posebno sam osjetljiva na starije i bolesne. Znam da je nekome taj razlog možda nedostatan, ali osobno smatram da osoba bez humanosti i suosjećajnosti ne može biti dobar liječnik. Osim ovoga, onkologija je jedna široka grana medicine koja nudi velike mogućnosti razvitka i novih otkrića te ju vidim kao savršen spoj medicinske prakse, znanosti i humanitarnosti. Onkologija ima dvije specijalizacije: internistička onkologija te onkologija i radioterapija. Na završnoj sam godini studija medicine te bih, kada završim fakultet, voljela biti internistički onkolog, a trenutno pišem diplomski rad onkološke teme na kojemu sam sretna reći da mi je mentorica Ivana Mikolašević i komentor Marin Golčić, dvoje liječnika i znanstvenika u koje se uvelike ugledam.“

Bruno: „Moj prvi doticaj sa onkologijom bio je kada je moja pokojna baka postala onkološki pacijent. Još uvijek se sjećam odlazaka u bolnicu u posjetu, ono što mi je najviše ostalo u sjećanju je kada je došla na moju krizmu s perikom i cijelo vrijeme bila nasmijana, iako joj nije bilo lako. Nažalost, ona je bitku sa rakom izgubila, ali smatram da su njena smrt te život sa takvom bolešću jako utjecali na moju cijelu obitelj i mene. Moj otac je doktor medicine, specijalizirao je internističku medicinu te je zbog svoje majke odlučio postati internistički onkolog, a ja, koji sam tada bio samo dijete, odlučio sam naći univerzalni lijek za rak koji bi svakog pacijenta izliječio. Danas naravno, shvaćam da to nije moguće izvesti i da univerzalnog lijeka nema, ali se zaista želim baviti istraživanjem lijekova i novih terapija koje će biti djelotvornije od dosadašnjih. Također znam i da različite vrste raka, a ima ih zaista mnogo, trebaju različit način liječenja, a ključno je i rano otkrivanje, na čemu se radi kroz javnozdravstvene i prevencijske programe. Onkologija je grana medicine koja se konstantno mijenja i napreduje, što me još dodatno privlači da se specijaliziram u tome smjeru.“

Možete li nam više reći o pacijentima, kakva su Vaša iskustva s njima? Možete li podijeliti koju priču o njima?

Laura: „Prije svega bih naglasila da osobe s onkološkom dijagnozom nisu automatski samo onkološki pacijenti, ne prestaje im život zbog dijagnoze, još uvijek su cjelovite osobe sa svojim poslovima, hobijima, obiteljima i unatoč dijagnozi oni nastavljaju svoje živote. No, primijetila sam da onkološki pacijenti u sebi nose drugačiji pogled na život i mudrost koju nema svatko. Nastavljaju dalje unatoč dijagnozi koju nije lako prihvatiti te za njih imam veliko poštovanje i smatram da se od njih može puno naučiti. Pri jednom od mojih prvih susreta s onkološkim pacijentom na klinici, upoznala sam gospodina s uznapredovalim karcinomom gušterače, koji je tada živio čak dvije godine nakon dobivanja te teške dijagnoze. On mi je poručio da štogod život baci na tebe, moraš se boriti i cijeniti ga, iskoristiti najbolje i provesti ga s najbližima. On je i jedan od mnogih primjera da onkološka dijagnoza ne znači odmah smrtnu presudu kao što se često misli. Napretkom medicine i ranom prevencijom se s mnogim vrstama malignih bolesti možemo boriti do izlječenja ili zaustavljanja bolesti, a teškim dijagnozama produljiti očekivano trajanje života i omogućiti dostojanstven kraj.

U mojoj obitelji dvije su onkološke dijagnoze utjecale na mene osobno, prva je bio moj pokojni ujak, Bruno Matak, bivši radnik KBC-a Rijeka, koji je nažalost izgubio borbu s prekasno otkrivenim karcinomom pluća kada sam imala 15 godina. Druga je moja baka, koja se trenutno s 83 godine odlično nosi s onkološkom dijagnozom, uz potporu liječnika KBC-a Rijeka, pa ju mogu pohvaliti kako ima snage da zajedno pečemo kolače te ih dijelimo obitelji, prijateljima i kolegama na mom studentskom poslu.“

Bruno: „Nažalost, nisam bio puno u kontaktu sa pacijentima jer sam tek 3. godina medicine. Moji dosadašnji kontakti sa pacijentima bili su tijekom ljetne prakse koju u sklopu našeg fakulteta studenti mogu obavljati. Ja sam ljeto nakon prve godine studija odradio praksu na onkologiji u trajanju od 5 dana. Iznenadio sam se kada je u ambulantu došla žena sa metastatskom bolešću, ali je izvana izgledala u potpunosti zdravo. Tako sam se naučio da su onkološki pacijenti obični ljudi, kao vi i ja te da ne možemo ničije stanje suditi samo po vanjštini. Terapija koju je gospođa primala joj je uvelike pomogla, nažalost ne dovoljno da u potpunosti izliječi bolest, no, uz pomoć kemoterapije, redovitih kontrola i pregleda ona može živjeti normalan život. Dijagnoza raka ne znači smrtnu presudu i ne znači da život te osobe prestaje.“

S obzirom na trenutačnih 43 člana, sekcija predstavlja aktivnu zajednicu budućih liječnika koji su posvećeni unapređenju svojih vještina i doprinosu borbi protiv raka. Ova inicijativa ne samo da potiče stručni razvoj mladih medicinara već i jača svijest o važnosti onkoloških istraživanja i pruža podršku pacijentima u njihovoj borbi s ovom teškom bolešću. Studentska sekcija za onkologiju i radioterapiju svjetlo je koje osvjetljava put prema budućnosti medicine i brige za oboljele od raka.

Tekst: Stella Ponte/Kanal Ri

Foto:Onko sekcija