Nakon kratke i teške bolesti koja ga je zatekla na Olimpijskim igrama u Tokiju, u subotu je u Rijeci u 67. godini života preminuo legendarni hrvatski trener streljaštva Seno Čusto, trofejni stručnjak koji je prije svega bio veliki radnik i pedagog.

 

Rođen je 22. siječnja 1955. godine u Bugojnu. Prema vlastitom iskazu, u osnovnoj i srednjoj školi bavio se raznim sportovima: gimnastikom, odbojkom, rukometom, ali ipak najviše je volio nogomet. Kao junior nastupao je za nogometnu momčad Jedinstva iz Brčkog.

Godine 1977. stigao je u Rijeku i zaposlio se na željeznici kao strojovođa, gdje je radio sve do 2004. godine. Jedno vrijeme igrao je za NK Lokomotivu iz Rijeke, a potom je završio tečaj za nogometnog suca te nekoliko godina aktivno sudio kao regionalni sudac.

Od 1982. Čusto se počeo baviti streljaštvom, najprije kao rekreativac, a poslije i kao natjecatelj u serijskom programu u Streljačkom klubu Lokomotiva iz Rijeke. Zvanje instruktora streljaštva stekao je 1990. godine na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu. Iste godine, u suradnji s kolegom Zoranom Janjićem iz SK Lokomotiva iz Rijeke, Čusto izrađuje programe za strijelce početnike iz mlađih dobnih kategorija, odnosno za Lokomotivinu školu streljaštva, koja i danas uspješno djeluje, a dala je i mnoge uspješne strijelce i državne reprezentativce.

Od 1995. Čusto započinje s radom u međunarodnom programu za zračnu i malokalibarsku pušku u kategorijama juniorki i seniorki. Godine 1999. Čusto je na Olimpijskoj akademiji stekao zvanje trenera streljaštva, a 2011. na ISSF-ovoj akademiji u Kourteanu u Finskoj stekao je zvanje međunarodnog trenera C licence.

Najveći trenerski uspjeh Sene Čuste je osvajanje brončane medalje Snježane Pejčić na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu, ali s njegovim pečatom su i brojne druge Snježanine medalje na svjetskim i europskim prvenstvima te svjetskim kupovima. Pod njegovim vodstvom strijelci su osvojili više od deset vrijednih odličja. Osim Snježane Pejčić, od Čustinih strijelaca za reprezentaciju su nastupali i postizali odlične rezultate: Pamela Samardžić, Maja Bruketa Bujanović, Ines Košpo, Snježana Matanović, Arisa Šerifović, Maša Berić, Sanja Čusto i drugi.

Kao trener Streljačkog kluba Lokomotiva iz Rijeke, Čusto je sa svojim streljačicama osvojio nekoliko naslova državnih prvakinja u kategoriji zračna puška za seniorke, a njegove natjecateljice su i višestruke pobjednice Kupa Hrvatske.

Sudjelovao je na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu, 2012. u Londonu, 2016. u Riju i na Igrama 2020. u Tokiju, održanim u ljeto 2021. Dan uoči početka Igara, na povratku s treninga Seno Čusto je u autobusu doživio moždani udar, nakon kojeg je zbrinut u tokijskoj bolnici. U teškom stanju krajem rujna prevezen je iz Tokija u riječku bolnicu.

Dobitnik je niza sportskih priznanja za višegodišnji rad u sportu, od kojih treba izdvojiti priznanje Hrvatskog streljačkog saveza, kao i priznanja za najuspješnijeg sportskog trenera Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije. Od 2005. bio je član Stručnog savjeta Hrvatskog streljačkog saveza.

Čusto je bio čovjek koji je svakom svom sportašu ili sportašici pristupao kao roditelj. Ta uzvišena uloga i takav pristup nadmašuje granice djelovanja isključivo sportskog razvoja mladog sportaša jer se prenosi i u ostale aspekte života mlade osobe. Ova tvrdnja ima osnovu ako se zna da je u životu mlade osobe trener, uz roditelja, jedna od najutjecajnijih osoba.  

Pristup sportu i sportašima, kakav je imao Seno Čusto, jamstvo je vrhunskih rezultata, ali i formiranja mladih ljudi za život koji slijedi. Seno Čusto često je znao reći: „Cilj mi je najprije formirati osobu, pa tek onda sportaša ili sportašicu“.

 

Informacija o posljednjem ispraćaju legendarnog trenera bit će objavljena naknadno. (hoo/jg)