Na Biviju održan šesti Art kamp Empeduja

 

„Smatram da je suvremena umjetnost mnogim ljudima bauk, teško se odlučuju pristupiti i uključiti se jer im je to strano. Ali ovaj lokalitet plaže Bivio jednostavno otvara te mogućnosti i naprosto poziva ljude da u nekoj opuštenoj atmosferi slobodno stupe u komunikaciju s umjetnikom i slobodno djeluju“ govorila je kustosica Mara Anjoli Vujić po završetku šestog Art kampa Empeduja, jednog od četiriju ključnih programa projekta Kantrida Europski kvart kulture FKK 2020, održanog u petak na plaži Bivio na Kantridi. Mara Anjoli Vujić definitivno je imala razloga za zadovoljstvo, sjajan program ovogodišnjeg izdanja Art kampa okupio je na Kantridi eminentne umjetnike, koji su svojim radovima oduševili i one najupućenije poznavatelje moderne i suvremene umjetosti, i one koji su došli pogledati što to ovogodišnji Art kamp nudi, ali i one koji su se na plaži zatekli sasvim slučajno u svojstvu kupača i odlučili se prihvatiti poziv organizatora i aktivno sudjelovati, što je svakom performansu samo donijelo dodatnu vrijednost i težinu.

Slučajni kupači, ponešto turista i oni kojima je art i performans u krvi mogli su tako na Biviju vidjeti „Pecanje“, performans u trajanju Siniše Labrovića, „Simfoniju moru“, zvučnu instalaciju Ele Štefanac, „Zastave“, umjetničku instalaciju Tanje Blašković, „Radilište 101“, performans Tajči Čekade i Ivane Kalc, „Jugo jogu“ Lare Ritoše Roberts i PK Fiskulturnik, „Left-right“ performans Nike Rukavine, mogli su uživati u performativnom kuhanju Igora Anjolija i Suzane Turujlija, koji su umjetnicima i gostima priredili nezaboravne delicije samo i isključivo od srdelica, mogli su uživati u DJ setu Željka Luketića „Borderline music“, koji je i Marinu Perazić rasplesao i punukao da otpjeva najveće uspješnice „Denis&Denis“, kao što su s Milijanom Babić i građankama i građanima Rijeke mogli na Skaletama sudjelovati u umjetničkoj akciji „Hotelski lanac“. Iako je prvotno bio u programu, pa onda zbog situacije vezane uz novonastalo širenje korona virusa morao odustati od nastupa, na Biviju se na kraju ipak pojavio i Janez Janša, koji je oduševio svojim performansom u kojem je do apsurda doveo birokratsku zavrzlamu.

- Izuzetno sam zadovoljna, radovi su bili jako dobro prihvaćeni od publike, naročito od neformalne publike, ako ljude koji su se zatekli na plaži možemo tako nazvati, koji su se jako zainteresirali za radove što su trajali tijekom dana. Odazvali su se, sudjelovali su, pitali su, bili su publika koje u uobičajenim prostorima za suvremenu umjetnost inače nema. Iz te perspektive najdragocjenijim trenutkom čini mi se upravo trenutak u kojem se spaja neformalna publika, ljubitelji suvremene umjetosti i umjetnice i umjetnici, odnosno razmjena što se dešavala upravo na toj na relaciji umjetnik-publika. Kada sam zamišljala program Art kampa bitno mi je bilo razumjevanje lokaliteta kao ishodišta za stvaranje. Imala sam dojam da će veliki broj umjetnika željeti komentirati novonastalu realnost vezanu uz korona virus, ali se ispostavilo da je umjetnicima bila zanimljivija ta početna ideja „More je život“. Također, bilo mi je iznimno važno da se pokažu različiti radovi, različiti pristupi stvaranju umjetničkog djela, različite poetike i različite tematike – zaključit će Mara Anjoli Vujić.

Siniša Labrović bio je jedan od onih koji su na sebe privukli posvemašnu pažnju kupača. „Šta to pecaš, zašto pecaš?“ propitkivali su ga znatiželjni dječarci tek izašli iz mora, a Siniša je svakom od njih odgovarao s dužnom pažnjom pa zaključio: „Komunikacija je glavni cilj ovog performasa otvorenog za razna tumačenja. Nekoliko sati pecanja prava su uživancija, lagana koncentracija i nada da će se neko čudo jednom ipak dogoditi.“. Tajči Čekada i Ivana Kalc svojim su radom, prenošenjem kamenja s jedne hrpe na drugu, premijerno izvedenim na Golom otoku prošle godine, a što simbolizira težak i besmislen rad kažnjenika, malo koga ostavile ravnodušnim, bilo je tu i opuštanja uz „Simfoniju moru“, promatranja kako najlonske vrećice postaju plave zastave i prava mala unikatna umjetnička djela, slušanje birokratskog apsurda Janeza Janše ili uživanja u „Jugo jogi“, u izvedbu koje su se gledatelji bezpogovorno uključili.

- Ironija, nostalgija, ljutnja, agresija, svega ima u ovom materijalu, sve ono što ja definitivno osjećam prema prošlosti i prema sadašnjosti. Bilo je odlično, svi smo se jako dobro zabavli i moram naglasiti da me Art kamp Empeduja oduševio – rekla je autorica Lara Ritoša Roberts.

Da je ovogodišnji Art kamp Empeduja definitivno malo koga ostavio ravnodušnim najbolji je primjer Sanje Barić, profesorica riječkog Pravnog fakulteta i jedan od najvećih hrvatskih autoriteta na polju ustavnog prava, zatekla se na Biviju i također se aktivno uključila u program.

- Oduševljena sam. Inače nisam baš neki ljubitelj moderne, suvremene i avangardne umjetnosti jer u pravilu to ništa ne razumijem, ali sve ovo na Biviju sam shvatila i bilo mi je vrlo blisko. Pecanje ribe, prenošenje kamenja, joga u koju smo se svi uključili i dobro se zabavili... Baš mi je žao što je ovakva situacija s korona virusom da više ljudi nije moglo doći. Privatno u našim domovima svi smo mi na neki način performeri, samo što to ne pokazujemo javno. No, moram priznati da neke stvari sada malo bolje razumijem, iako to vjerojatno malo ovisi i o izboru umjetnika, a svi koji su bili na Biviju nekako kao da su pogođeni za mene. Hvala organizatorima i sudionicima, Art kamp je pun pogodak – zaključila je Sanja Barić.

 

Kategorija