Denis, Marin i Paolo dočekali su nas u ulici njihova djetinjstva. Tri prijatelja odrasla zajedno na riječkoj Vežici, dijelili su iste snove do te 2002. godine kada je jedan od njih nastradao u prometnoj nesreći koja mu je zauvijek promijenila život:
– Jedne večeri smo ja i ondašnja djevojka odlučili malo prošetati, dijete je ostalo s mojom mamom i na jednom pješačkom prijelazu auto se počeo čudno ponašati i ja sam potrčao na trotoar i onda me pogodio auto.. tada je počela kalvarija – prisjeća se Denis Knežević večeri koja mu je promijenila život.
Nakon mjesec dana kome uslijedili su mjeseci i mjeseci oporavka. Trebalo je ponovno, kaže Denis naučiti pisati i hodati. No, kako niti jedna nevolja ne dolazi sama, obolio je i od multiple skleroze. Velika su mu podrška svih ovih godina bili prijatelji. Tako je i danas kada zajedno pripremaju pohod na Velebit kako bi senzibilizirali javnost na probleme s kojima se susreću osobe s invaliditetom. Ideja za hod došla je jedne večeri sasvim slučajno i pokrenut je projekt šetnje od Vežice do vrha Velebita.
– Gledali smo jednu večer svi Foresta Gumpa i rekli smo pa zašto ne bi i mi krenuli hodati za prijatelja. Što je 110 kilometara, ako je Forest prešao cijelu državu i eto krenulo je – govori nam Denisov prijatelj Paolo Antić.
– Sama bit te naše šetnje je upoznati javnost i sugrađane s problemima invalida u našem gradu koji se smatra najtolerantnijim u državi jer, objašnjava nam Marin Voćanec, problemi su veliki.
Njegov prijatelj Denis je 80% invalid te je poslao bezbroj molbi za posao, a odgovora nije bilo, barem ne onih pozitivnih,
Denis Knežević je nekadašnji pomorac, a nakon nesreće dugi niz godina bio je nezaposlen. Šansu mu je pružila firma DIP iz Klane gdje i danas radi. Denis se u slobodno vrijeme bavi sportom, poželio je baviti se i glumom ali kako kaže u toj dramskoj skupini upravo zbog njegovog invaliditeta za njega nije bilo mjesta. No, ne gubi nadu, borac je te kaže:
– Poručio bi invalidima da ne posustaju, da idu naprijed, neka se trude koliko mogu, znam da nije lako i da nema prijatelja i ljudi s kojima živim ne bi bilo onoga čemu ja težim, a težim živjeti jedan normalan život ujutro se probuditi, otići na posao, trenirati dalje i živjeti normalan život.
Dečki pozivaju sve da im se pridruže na njihovom pohodu. Startaju s Gornje Vežice, idu do Bribira gdje će prespavati. Drugo jutro iz Bribira idu prema Senju, a treći dan pješače od Senja do Krasna i četvrti dan se spuštaju preko Štirovače i Mišnjaka na Rab od kuda se vraćaju katamaranom za Rijeku.
– Pozvao bi sve ljude da nam se pridruže u 4. mjesecu da idu preko Velebita s nama za našeg Denisa da prođemo tih 100 km kao od šale te želimo poručiti da su invalidi naši sugrađani – kazali su Paolo i Marin.
Svi smo pozvani da im se pridružimo u ovom hodu protiv stereotipa i predrasuda kako bi podigli razinu javne svijesti o problemima, pravima i interesima osoba s invaliditetom.
Prilog pogledajte ovdje..
