U subotu 21. kolovoza u 19 sati ispod lože na glavnom gradskom trgu u
Cresu otvara se izložba „Creski kaić: Od ašte do timuna – pojmovnik
creske brodogradnje“.
Izložba je prethodnica manifestacije“Creski kaić – Dani pomorske baštine
i tradicije“ koja će se u Cresu, sad već po treći put, odvijati od 30.
kolovoza do 5. rujna.
Izložba je posvećena povijesti, izgradnji i očuvanju tradicionalnog
creskog kaića. Popratna brošura (koju možete besplatno dobiti u Creskom
muzeju) je ujedno i pojmovnik creske brodogradnje u kojem su prikupljeni
lokalni izrazi vezani uz creski kaić i brodograditeljske alate. Na
otvorenju izložbe moći će se razgledati i tradicionalni
brodograditeljski alat.
CRESKI KAIĆ
Od ašte do timuna – pojmovnik creske brodogradnje
21. 08. – 05. 09. 2021.
Izložba na otvorenom – ispod lože (Trg Frane Petrića, Cres)
Autorica izložbe i brošure: Jelena Dunato
Iz brošure:
Kaić je naziv za manju drvenu brodicu koja je nekad bila dio ribarske
svakodnevice naše obale, kao i čitavog Mediterana. Još ih nalazimo u
lučicama primorskih mjesta, na razglednicama, u starim televizijskim
emisijama i sjećanjima. Izgrađene su prije pedeset i više godina i ako
su pravilno održavane – još uvijek plove.
U Cresu su se nekad gradili takvi kaići tipa pasara. Pasara je brodica
prepoznatljivog oblika, oblog trupa i odsječene krme koju nazivamo
zrcalom. Vrlo je popularna, stabilna i praktična, a zbog ravne krme na
nju se lako ugrađuje izvanbrodski motor.
Kaići su se uglavnom gradili u konobama, jer je tako bilo jeftinije.
Gradili su ih majstori brodograditelji u slobodno vrijeme, a često su im
pomagali naučnici, koji su tako učili zanat. Za izgradnju takvih barki,
koristili su se gotovim šablonama, koje su prilagođavali prema potrebi.
Čitava bi se barka izgradila u konobi i onda bi se iznijela van.
Na području Cresa sačuvano je još stotinjak kaića. Nitko ih više ne
gradi, rijetki se popravljaju i većina ih propada. Zajedno sa njima
nestaje i specifični jezik brodograditelja – nazivlje vezano za dijelove
plovila, brodograditeljske alate i plovidbu. Ovom smo ga izložbom
probali sačuvati. Naime, ako sačuvamo kaiće, a ne sačuvamo jezik kojim
ih možemo opisati, onda smo nepovratno izgubili dio naše povijesti.
Drveni kaić se još može popraviti, ali zaboravljeni, izgubljeni izraz se
više nikad ne može oživjeti.
