U ovo blagdansko razdoblje, kada se svjetla ukrašavaju, miris pečenih kestena ispunjava zrak, a srca postaju toplija, mnogi ljudi osjećaju snažnu želju da doprinesu dobrobiti zajednice. Volonteri Socijalna samoposluge čine to svakog dana već 12 godina. Mi smo razgovarali sa Nelom Pujić, jednom od članica vjerske organizacije Franjevački svjetovni red, mjesno bratstvo Gospa Lurdska koja vodi projekt Socijalna samoposluga „Kruh Sv. Elizabete“. Svoje slobodno vrijeme kroz volontiranje daju svi članovi bratstva, ali i volonteri izvan njega. Svi njihovi korisnici raduju se Božiću jer znaju da tada mnogi misle na njih. Mnogim akcijama pojedinci, ali i udruge i poduzeća uključuju se da bi darivali naše potrebite sugrađane. 

Jesu li planirane posebne aktivnosti ili događanja unutar socijalne samoposluge kako bi se stvorila topla božićna atmosfera?

 „Nažalost, naš je prostor malen i nemamo mogućnost okupiti veći broj korisnika na druženje, ali ćemo svakom korisniku koji dođe ponuditi čaj, sok, neki slatki zalogaj kako to i inače činimo. Pripremit ćemo jaslice da se vidi bit Božića. Sv. Franjo je naš primjer. Kako je on tadašnje siromahe zbrinjavao, tako i mi nastojimo danas. Za svakog naći toplu riječ i savjet. Hrana nije jedino što im treba. Prvenstveno je to ljudski odnos i prihvaćanje.“

Za Božić će svojim korisnicima podijeliti duple pakete s prehrambenim namirnicama te prigodan dar, veliku čokoladu, ukrasnu svijeću za njihov dom i mali Panetone. Za Svetog Nikolu darovati će djecu korisnika samoposluge mladi iz Centra bl. Miroslav Bulešić.

 Kako ćete osigurati da svi korisnici imaju jednaku priliku primiti božićne poklone ili potrebne artikle?

„Mi smo neprofitna udruga i financiramo se samo iz proračuna grada i županije za plaću jednog djelatnika, voditelja, a Riječka nadbiskupija plaća nam režijske troškove. Sve ostalo možemo financirati samo iz donacija naših sugrađana i poduzeća. Zato zahvaljujemo nekolicini naših sugrađana koji imaju otvoren trajni nalog za pomoć našoj Socki“, kaže nam Nela Pujić.

Koliki je volonterski angažman tijekom božićnih priprema i ima li potrebe za dodatnim volonterima?

„Pred Božić nastojimo što više akcija odraditi u trgovačkom centru na čemu se zahvaljujemo vodstvu Tower centra gdje jedino smijemo prikupljati donacije. Volontera treba dosta i uvijek dobro dođe još pokoji par ruku. Samo jednu subotu kada je akcija potrebno je 20- tak volontera da pokriju smjene te da prikupljenu robu prevezu, prebroje i poslože.

“ Svaka ruka volontera postaje dragocjena podrška u ostvarivanju humanitarnih ciljeva pred Božić, naglašavajući zajednički trud i solidarnost u ovo blagdansko razdoblje.

Možete li nam reći više o inicijativama koje poduzimate kako bi se podigla svijest o potrebama socijalno ugroženih skupina tijekom Božića?

„Na podizanju svijesti o toj skupini ljudi radimo svakodnevno cijele godine. Za Božić se svi razgale i radije doniraju i pomažu, ali tim ljudima treba pomoć i podrška 24h 365 dana. Ni mi to ne možemo, ali smo ipak kap koja im svaki mjesec bar malo utaži potrebe. Na Korzu smo za Dan siromaha dijelili promotivne letke s uputom kako pomoći.“Postoje li posebni projekti ili programi usmjereni na djecu ili obitelji tijekom božićnog razdoblja?

„Ističem Božić na hakli kojim svake godine mladi košarkaši podrže naš rad i obogate pakete kao i akciju studenata i profesora s Ekonomskog fakulteta koji kupe osobni dar po želji 40 korisnika u iznosu 30 eura.“Kako zajednica može pridonijeti tijekom božićnih priprema, bilo kroz donacije, volontiranje ili podršku?„Pomoći se može već samim tim da se potrebitog primijeti, da mu se pruži osmijeh, povede na kavu, kupi sendvič. Mogu se donirati namirnice, prehrambene i higijenske, uplatom na račune karitativnih ustanova, a najljepše je dati svoje ruke, svoje srce jer u volontiranju vrijedi matematika: Što više dijeliš, to se milosti više umnažaju.“

 Nataša Belić, jedna od volonterki za Socijalnu samoposlugu ”Kruh Sv. Elizabete“, ispričala nam je svoje iskustvo kao volonterka.

„Moja odluka o volontiranju došla je spontano. Činilo mi se da bi bilo lijepo i korisno ponekad učiniti nešto dobro za druge, ali i za sebe. U početku sam na volontiranje u Socijalnu samoposlugu odlazila s malom dozom straha, možda neugodnosti, ali sada je to osjećaj zadovoljstva i upravo to je to ono što me motivira.“

„Svaki dolazak u socijalnu samoposlugu je isti, ali opet drugačiji. Kroz ovih nekoliko godina koliko volontiram upoznala sam puno ljudi, volontera, ali i susrela se ljudima iz svog djetinjstva. Poseban doživljaj mi je volontirati sa svojim bivšim učenicima. Tada se obnove priče i doživljaji. Uvijek mi je lijepo čuti kad mi korisnik kaže da mu je baš drago da sam baš ja danas na podijeli hrane.“Kako se osjećate kada vidite da vaša volonterska aktivnost pozitivno utječe na živote korisnika socijalne samoposluge, posebice tijekom blagdanskog razdoblja?„Upravo taj osjećaj da znam da sam barem malo i barem u jednoj osobi mog volonterskog radnog vremena izazvala nešto pozitivno, toplo, radosno je motivacija da ga i dalje radim. Nakon odrađenog volontiranja odlazim smirena i ispunjena. U početku sam si davala na važnosti, a sad mi je to nešto potpuno normalno kao i kad odlazim na posao kojeg radim.“

Kako volontiranje utječe na vaš osobni razvoj i kako se osjećate doprinoseći zajednici na ovaj način?

„Volontiranje utječe na moj duhovni razvoj. Osjećam se ispunjeno, mirno. Kroz korisnike Socijalne samoposluge naučila sam razumjeti različitosti i stekla neka nova iskustva. Dotaknu me njihove priče koje ponekad sramežljivo podijele sa mnom. Nekad se osjećam i posramljeno kad vidim skromnost i jednostavnost u mnogim korisnicima.“

Kako biste potaknuli druge ljude da se uključe u volontiranje i kako smatrate da volontiranje može obogatiti živote zajednice?

„Mogu ih potaknuti svojim iskustvom, pričom kako se ja pritom osjećam, ali volontiranje je proces koji mora sazrjeti, ne smije se i ne treba nikome nametati. Odluka o volontiranju treba biti iskrena, ne iz osobne koristi. Može, ali onda neće dugo trajati. Volontiranje mladim ljudima može pomoći u stjecanju radnih navika i odgovornosti prema poslu, također je dobar način za pronalaženje novih pogleda na život, onih pozitivnih, plemenitih!“, rekla nam je gospođa Belić.

Njeno iskustvo može pomoći i nekome od vas kako biste se pridružili ovom plemenitom cilju. Ključno je poticati solidarnost i razumijevanje tijekom cijele godine, a ne samo za vrijeme blagdana. Kontinuirana podrška i angažman zajednice imaju moć stvaranja dugoročnog pozitivnog utjecaja na živote onih kojima je pomoć najpotrebnija. Siromaštvo nije izbor! Pomaganje jest! Moto je i poruka volontera Socijalne samoposluge.

Tekst: Stella Ponte

Foto:Arhiva