Nekoć živahna tržnica Brajda, smještena u srcu grada, danas je gotovo prazna. Na svega pet otvorenih štandova nudi se uobičajena ponuda voća i povrća, dok ostali štandovi i stolovi zjape prazni. Prodavači koji su godinama ovdje radili kažu kako su vremena teška, a kupaca sve manje.Kimeta, jedna od dugogodišnjih prodavačica, ističe kako svakodnevno postavlja svoj stol i čeka rijetke kupce, no s tugom priznaje: “Tržnica odumire, a mi smo posljednji Mohikanci ovdje.”

S njom se slažu i ostale kolegice poput Nene i Stanke, koje ističu kako nikada nije bilo ovako loše.Iako tržnica nudi domaće proizvode po povoljnim cijenama, poput blitve za 5 eura ili češnjaka za 8 eura po kilogramu, prodavačica Dragica kaže da prodaja ide izuzetno loše.S druge strane, rijetki kupci poput Jozefine i Marije još uvijek svraćaju na Brajdu, iako sve rjeđe. “Teško mi je nositi pa se poslužim u marketima bliže”, kaže Jozefina, dok Marija redovito dolazi po voće i povrće. Teo, učenik iz obližnje škole, tržnicu posjećuje zbog zdrave marende, umoran od pekarskih proizvoda.Iako posjetitelji poput Nede pohvaljuju trud prodavača, svi se slažu da Brajda danas izgleda “jadno i prazno”.Uz voće i povrće, nekoliko zatvorenih štandova s odjećom i donjim rubljem čeka svoje kupce, no i oni su, čini se, dio iste tužne priče – nekad tržnica Brajda, danas tek sjenka nekadašnjeg života.