Prenosimo tekst kolege Kristiana Siroticha s portala Art kvart. Cilj je samo jedan da upoznate Arjena, pročitate njegovu priču i, uključite se u humanitarnu akciju koju je pokrenula Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, a koja će jednom prekrasnom mladom biću promijeniti život na bolje na sve moguće načine. Donaciju možete uplatiti na donacijski račun HR9523600001501159893 s naznakom POMOZISANJATI ili BIC: ZABAHR2X– Za slijepo dijete.
Junak ove priče zove se Arjen Čavkić, devetogodišnji je to dječak iz Klane, koji je rođen sa septo-optičkom displazijom i poremećajima iz spektra autizma, prekrasan dječak koji je zbog svoje dijagnoze od rođenja prisiljen živjeti u mraku, što ga ipak nije onemogućilo da svojim „srcem dobro vidi“, kako je to u Malom princu zapisao Antoine de Saint Exupéry. I uz pomoć prijatelja, koji će mu uskoro biti silno potreban, otkrije neke nove dimenzije i svjetove. – Arjen je rođen sa septo-optičkom displazijom, rijetkom bolesti mozga u kojem se određene strukture nisu razvile, kod Arjena je nerazvijen vidni živac koji je uzrokovao njegovu sljepoću. Put do dijagnoze započeo je kada je Arjen navršio dva mjeseca, tada smo prvi put posumnjali da se nešto zbiva, s tri mjeseca je pedijatrica prilikom pregleda ustanovila da je slijep. Postojala je tada sumnja na strabizam, nakon čega smo došli do doktorice Bubaš na Rebru i tijekom pregleda ona je uočila da je u pitanju nešto više od toga, a ne samo sljepoća. Odjednom smo se našli bačeni negdje, a da niti sami nismo znali gdje. Napravili smo magnet mozga i tada je Arjenu potvrđena dijagnoza, uz dodatak da septo-optička displazija sa sobom potencijalno nosi još niz problema, koji mogu i ne moraju biti. S tri godine Arjen je dobio i prvi epi napad. Kada smo doznali dijagnozu Arjen je bio beba u kolicima, započela je ovu priču majka Katja Arjen je danas učenik trećeg razreda Centra za autizam, živ je, razigran, raspjevan, rasplesan, komunikativan, a ako s vama krene razgovarati na šatrovačkom, ma koliko vješti bili nećete se dobro provesti jer nevjerojatnom brzinom niže izokrenute riječi i rečenice. Arjen je vrlo aktivan, ponekad ga je u toj aktivnosti i teško popratiti. Ujutro klasika, spremanje za školu, ponekad mu se u školu ide, ponekad ne ide, ali u školi mu je dobro i zadovoljan je. Sam se odijeva i u svom kućnom okruženju on sasvim normalno funkcionira, nemamo nikakvih strahova da bi mogao pasti i ozlijediti se. Da, bilo je jako teško, nismo znali gdje da krenemo, niti kamo da idemo. Sami smo istraživali i sami smo se borili, tražili rješenja. Imali smo sreću da smo putem naišli na kvalitetne ljude, neki od njih su i danas uz nas, u nekim situacijama smo dobili ruku gdje je i nismo očekivali, ali smo generalno bili prepušteni sami sebi u najvećem dijelu. No, imali smo sreće jer nas je radna terapeutica na Kantridi povezala sa Sašom Radić, terapeutkinjom iz Zagreba, koja je bila u kontaktu s Hrvatskom udrugom za školovanje pasa vodiča i mobilitet, nastavila je Katja Radman.I tu sada dolazimo do onog dijela priče u kojem je pomoć svih nas neophodna ovom dječaku, zahvaljujući Hrvatskoj udruzi za školovanje pasa vodiča i mobilitet Arjen je prije šest godina dobio labradoricu Funky, koja se i razboljela i ostarjela pa Arjenu treba novi pas pomagač. A to iziskuje znatna sredstva pa je ova udruga pokrenula akciju prikupljanja sredstava za nabavku tri nova psa, a za to je potreban iznos od 40 tisuća eura. – Arjenu nije trebao pas koji će donositi stvari i otvarati vrata, Arjenu je trebao pas prijatelj. I tako je u naš dom ušla labradorica Funky, koja je u dosadašnjem dijelu Arjenova života odigrala jako veliku ulogu. Psi se dijele na terapijske pse, pse pomagače i pse vodiče. Arjenov pas Funky je pas pomagač. Funky ne osuđuje, ona od njega ništa ne traži, a daje mu jako puno. Funky ga prihvaća u svim njegovim bojama. Uvijek je tu, na koji da god on način postupi, ona je tu. I nikad ništa ne zamjeri. Problem je trenutačno nastao jer se Funky razboljela, dijagnosticirana joj je epilepsija, Arjenu je potreban novi najbolji prijatelj. Čitava ova kampanja zbog toga je i pokrenuta već sada, jer pronalazak i obuka pasa pomagača dugotrajan su proces.– Čitav proces traje do dvije godine da bi se pas uopće obučio. Procjena je da bi Arjenu trebao pas koji je užasno stabilan i jako trpeljiv, odnosno u tom pogledu miran, a s druge strane bi trebao biti i jako aktivan baš zbog njegove želje za kretanjem, istraživanjem i mobilnošću. Iznos za ta tri psa je tih 40 tisuća eura, to je iznos koji je potreban za nabavku štenca, socijalizaciju, obuku i preuzimanje psa. Kada pas prođe cjelokupnu obuku dobije prsluk, mi imamo iskaznice na kojima je fotografija korisnika i psa i tom psu je svugdje omogućen pristup.
OGLAS
OGLAS
