Bi li Rijeka mogla izdržati njegov fenomen?

U prvih šest sati rasprodano je 130.000 ulaznica. Broj se nastavio povećavati, pa tako, danas govorimo o čak pola milijuna ljudi. Sasvim je suvišno naglašavati o kome je riječ, svima poznat – Marko Perković Thompson. Srušili su se time svjetski rekordi, jer ovo je najprodavaniji koncert na svijetu.

Postavlja se pitanje, kako osigurati da takav jedan koncert prođe bez većih problema?

O mogućim idejama kako da sve prođe, baš  „po loju“, govorili su mnogi mediji. Stoga, zaključilo se, na koncertu bi najmanje trebalo biti 2000 zaštitara, a što se tiče onoga „must have“ – trebalo bi biti 5000 sanitarnih čvorova.

No, to su naravno samo brojke. 

Koja je bit koncerta, odnosno što on znači? 

Pola milijuna ljudi nije samo broj, to je narod. To je događaj koji prestaje biti običan koncert, već postaje nešto drugo. Neki kažu spektakl, neki kažu hodočašće, a sve više njih, jednostavno: „to je nešto na što moraš ići barem jednom u životu.“

Poput mature, prve ljubavi ili slikanja ispred Eiffelovog tornja, Thompsonov koncert upisuje se među one stvari koje radiš zato što se rade. I zato će na Hipodrom doći oni koji inače slušaju i Aleksandru Prijović, i Ed Sheerana, koji je ljetos također punio isti prostor, ali znatno skromnije. Jer ovo je daleko više od glazbenog ukusa. Ovo je moment !

Ono što se sprema na koncertu teško da je samo još jedan nastup. To je društveni događaj s publikom koja dolazi iz različitih krajeva, različitih priča, ali s jednim ciljem: potvrditi pripadnost. Osjećaj da si “svoj među svojima”.

Ulaznica ovdje nije samo za glazbu, ona znači ulazak u zajednicu. Jer publika ne dolazi stajati i gledati, dolazi sudjelovati. Zastave, majice, parole, pokreti – sve to nije samo dekor, to je kolektivni identitet. Neće se tako okupljati samo fanovi, već i oni koji u Thompsonu vide nešto više, svoje vrijednosti, uvjerenja, pa i dio osobne i nacionalne priče. On nije samo izvođač, on je figura koja okuplja i predvodi.

Koncert koji prerasta binu: Thompson kao glas kolektiva

Hipodrom tako neće biti samo koncertna pozornica, bit će prostor masovnog izraza. Tisuće ljudi, isti simboli, iste pjesme, isti osjećaj. Svi u istom ritmu, s istom porukom. I baš zato, sve što se tog dana dogodi, neće se moći ignorirati.

Možemo to i slikovito dočarati:

• Scenografija: hrvatske zastave, dresovi, natpisi. 
• Režija: masa.

Dovoljno govori i činjenica da će oni koji dođu ujutro, kako bi zauzeli prve redove, čekati i više od sedam sati do početka koncerta. A oni koji i nemaju karte, oduševljenje će moći iskazati i kroz poglede s balkona.

Bi li Rijeka mogla “izdržati” Thompsonov fenomen?

A što nakon Zagreba?  Što ako Thompson dođe u Rijeku, tj. treći najveći grad u Hrvatskoj? Postavlja se pitanje – gdje bi tamo stali svi oni koji žele biti dio ove priče? Jer kad koncert više nije samo glazba, već fenomen, teško ga je staviti unutar ijednog okvira. A još teže, u neki lokalni stadion. 

Rijeka zasad nema jasno definiran prostor koji bi mogao primiti desetke, a možda i stotine tisuća ljudi, barem ne bez ozbiljnih prilagodbi. Stadion na Rujevici prima oko 8.000 ljudi. Trsat, iako simbolički snažan, nema kapacitet za masovna okupljanja. Delta? Molo longo? Možda Grobničko polje?

Bolje rečeno, bi li grad koji teče mogao poteći velikom masom ljudi? Jer Thompson danas nije samo pjevač. On je simbol i sve što dolazi s njim. Njegovi koncerti okupe publiku, ali i emociju, vrijednosti, pa i politički stav. Za neke glazba, za druge poruka. A za sve – signal.

Pitali smo tako umjetnu inteligenciju, kako bi koncert, od pola milijuna ljudi, izgledao u Rijeci. Vi procijenite, je li moguće?