Sveučilište u Rijeci uskoro će predstavljati novo lice. Nakon osam godina, aktualna rektorica Snježana Prijić Samaržija završava svoj mandat, a tko će je naslijediti, odlučit će se u novom krugu izbora.

Prisjetimo se, cijela situacija mogla je biti zaključena još prije dva mjeseca. Na predizborima je prof. dr. sc. Marta Žuvić, prorektorica za studije, studente i osiguravanje kvalitete, osvojila 8 glasova. 

Prof. dr. sc. Goran Hauser, dr. med., dekan Medicinskog fakulteta, dobio je 11, dok je prof. dr. sc. Senka Maćešić, prorektorica za digitalizaciju i razvoj, uvjerljivo vodila s 14 glasova.

U drugom krugu, situacija nešto drugačija. Dogodilo se nešto neviđeno. Naime, u duelu, Mačešić i Hauser osvojili su jednak broj glasova u Senatu, i to 11. 

Ponovljenim izborima, odnosno, raspisivanjem novog natječaja, pridružio se i novi kandidat u utrci za rektorsku stolicu – prof.dr.sc. Marin Karuza, profesor Fakulteta za fiziku. 

Tko će od četvero kandidata ući u uži izbor za dekansku funkciju Fakultetskog vijeća odlučivat će se u utorak, dok bi se novi rektor trebao imenovati 25.travnja, odlukom Senata.

Online debata

Po drugi put, Sveučilišna studentska medijska platforma Kišobran organizirala je debatu u kojoj su kandidati imali priliku predstaviti svoje programe, ali i odgovoriti na niz konkretnih i vrućih pitanja. 

Debatu je vodila studentica i novinarka Lara Radaković. Osim “obaveznih” tema, posebnu dinamiku dala je i prisutna publika. Putem YouTube chat-a, svatko je mogao izravno postaviti pitanje kandidatima.

Je li Studentski zbor izgubio kredibilitet? 

Dvosatna debata otvorena je aktualnom viješću: anonimnim pismima koja su stigla na adresu Sveučilišta i medija. U njima se iznose navodi o mogućim nepravilnostima u izboru studentskih predstavnika u Senat, uključujući i treći mandat predsjednice Studentskog zbora, koja je u međuvremenu odstupila s dužnosti.

Na pitanje je li ovim slijedom događaja Studentski zbor izgubio kredibilitet, Hauser smatra da nije:

 „Po meni je to odgovornost cijelog Sveučilišta, zajedno sa svima nama koji u njemu živimo i radimo. Zajednička je to greška. Kao što je kolega Karuza rekao – greške se mogu događati, ali ih treba ispravljati. Kolegica Novosel je 26. ožujka to poslala Ministarstvu i smatram da je čelna osoba institucije trebala reagirati, sazvati tijela i na neki način presjeći priču te spriječiti ‘kotrljanje’, jer najgore je kada informacije ne kolaju.“ 

Kolaju li informacije, i u kojem smjeru, osvrnula se i Maćešić, koja je, unatoč podršci studentima, uputila i kritiku na, kako kaže, već odavno problematičan Statut:

„Studenti su mladi ljudi koji se prvi put susreću s takvim institucionalnim formama. Moramo biti sretni što imamo tako mlade ljude koji se time bave. Naša je dužnost pomoći im da nauče sve korake.“

S druge strane, Žuvić je demantirala navode iz anonimnih pisama:

„Ove stvari koje se problematiziraju još nisu jasno utvrđene kao pogreške. Ulazak u treći mandat nije izričito definiran jer se tu sukobljavaju dva zakona. U slučaju kada dolazi do promjene razine studija, kao što je ovdje bio prijelaz s preddiplomskog na diplomski i privremenog prestanka studentskog statusa, Zakon o visokom obrazovanju to jasno regulira.“ 

Sustav glasanja – demokracija ili politička matematika?

Prilikom glasanja, svaki član akademskog vijeća mora zaokružiti dva kandidata koja smatra najprikladnijima za obnašanje uloge rektora. No, već samim zaokruživanjem još jednog, potencijalnog, kandidata, otvaraju se brojna pitanja, među kojima je i ono ključno: je li taj sustav doista pravedan?

„Smatram da ovaj sustav, s obvezna dva glasa, nije dobar. Ako te netko prisiljava da glasaš za dva kandidata, a želiš samo jednog – to nije dobro. Nemam problema s glasanjem po fakultetskim vijećima, to je dobra stvar, međutim, ovo treba napraviti na bolji način. Ovo nikako nije pravi model – da morate imati dva glasa“, istaknuo je Hauser.

Dodao je i kako broj glasača ne jamči nužno demokraciju, s čime se Senka Maćešić nije složila:

„Na ovako velikom broju glasača, priča o manipulaciji je smiješna. To je glavni razlog zašto je izmišljen ovaj predizborni krug.”

U navedenom se složila i Žuvić, naglasivši kako su izborni postupak osmislili vrhunski pravni stručnjaci, pa stoga ne vidi prostor za sumnju u njegovu ispravnost: 

„Glasovi nisu izborni, već eliminacijski“.

Opasku je dao Karuza, ali s one, kaže, strukovne strane:

 „Ne mogu se sasvim složiti, ali to je tumačenje fizičara, ne pravnika. I na prošlim izborima bio je samo jedan kandidat pred Senatom, a svejedno je došlo do izjednačenja. Sve se može napraviti..“ 

Na kraju je Žuvić zaključila da se pravda ono što su pravnici osmislili – i da se u tom okviru izbori trebaju i tumačiti.

Nije manjak opreme, već dijaloga: o čemu se šuti, a tiče se svih

Vrtjela su se tu mnoga pitanja, od glavnih poteza rektora, odnosno rektorice u prva tri mjeseca gdje su kandidati istaknuli nužnost digitalizacije, ali i hitnoću rješavanja problemskih ugovora, kao i rješavanje situacije sa stručnim vijećem. 

Otkrivale su se tu i mnoge – „tajne teme“. Na pitanje u što bi uložili 100 tisuća eura, većina kandidata prednost je dala ljudima, stručnom osoblju i njihovom usavršavanju. No, Karuza je skrenuo pažnju na nešto drugo – nedostatak otvorenog dijaloga.

 „Uložio bih u rasprave – u neugodne teme koje se ne otvaraju, nego samo šapću po hodnicima.“  

Naveo je konkretan primjer s tematske sjednice Senata, koji ga je, kako kaže, šokirao:  

„Profesorica iz Ljubljane održala je prezentaciju o integraciji Sveučilišta u Ljubljani. Jedan član Senata tada je pitao: ‘Pa dobro, mi smo neintegrirani. Gdje je tu problem? Kako se to odnosi na nas?’ Odgovor koji je stigao bio je – ‘neće vas biti’.“

Prema Karuzi, to je pokazatelj da se na Sveučilištu ignoriraju važne strateške teme, poput problema neintegriranosti, odnosa među sastavnicama i komunikacije unutar Stručnog vijeća.

Suradnja s Lürssenom: više radnih mjesta ili budući „imidž Sveučilišta“?

U fokus je palo i pitanje koje je ponajviše mučilo studente – partnerstvo s tvrtkom Lürssen, poznatom po luksuznim jahtama, ali i proizvodnji ratnih brodova. Suradnja uključuje osnivanje inovacijskog klastera u sklopu Lürssen Design Centra Kvarner, čiji je cilj povezivanje Sveučilišta s industrijom kroz zajedničke projekte i razvoj tehnologije.

Međutim, sama je suradnja, već na početku izazvala nezadovoljstvo studenata, uključujući i prosvjede, uz stav da Sveučilište takvim partnerstvom zapravo „pere imidž“ jedne kontroverzne firme. 

Kao jedan od većih problema, u raspravi se nije isticala sama industrija, već i širi kontekst, od raspolaganja prostorima do potencijalnog gubitka javnog pristupa.

„Možda se previše fokusiramo na pitanje industrije. To samo po sebi ne mora biti loše, pogotovo ako otvara nova radna mjesta. Možda je veći problem kupovina nekretnina i raspolaganje prostorima koji su prije bili javno dostupni. Hoće li se dogoditi da, ako se nešto izgradi, netko iz grada Rijeke izgubi pristup?“ – zaključila je Maćešić.

Kandidati su se složili kako suradnje mogu imati smisla, ali granice moraju postojati, i moraju biti jasne, baš kao i ciljevi Sveučilišta.

Goran Hauser dodatno je upozorio na manjak transparentnosti:

„Nije dobro da Senat o ovakvim odlukama nema dovoljno informacija.“

Lažna prijava ili stvarna nepravilnost? Hauser i Maćešić o optužbama i sankcijama

Došla su na red i pitanja publike. Jedno od njih bilo je upućeno Hauseru, koji osim kandidata za rektora, obnaša i ulogu dekana Medicinskog fakulteta.  

Pitanje se odnosilo na neupisivanje studenata na specijalistički studij, te istragu koju je, kako je navedeno, pokrenuo DORH. 

Hauser je sve odlučno odbacio:  „Radi se o lažnoj kaznenoj prijavi. To je bilo u funkciji izbora, to je svima jasno. U trenutku kad je to izašlo – studenti su već bili upisani. Nitko me iz DORH-a nije kontaktirao. To je bila najobičnija, prijesna laž.“ 

Senka Maćešić dodala je kako nije znala za dio koji se tiče DORH-a, ali je naglasila da izvidi na razini Sveučilišta jesu postojali, na zahtjev Ministarstva:

 „Ustanovljene su neke stvari i to je poslano prema Ministarstvu. U kojoj je to fazi i zašto se dalje ništa ne događa – ne znam. Razumijem da ste studente naknadno upisali, ali nepravilnosti su ipak bile utvrđene.“  

Hauser je na to objasnio kako se nepravilnosti nisu odnosile na njega osobno, već na troje voditelja studija koji su, kako tvrdi, postupili protivno pravilima. Prema njegovim riječima, oni će biti sankcionirani i bit će obvezni ponoviti nastavu koja je u jednom trenutku provedena suprotno propisima.

Vruća stolica

Otvorena su pitanja koja se tiču svakodnevice studenata, ali i šireg povjerenja u vodstvo Sveučilišta.

Dotaknulo se i  nepravilnosti u radu studentskih menzi, koje su u više navrata izazvale negodovanje studenata. Iako kandidati ne smatraju da postoji razlog za paniku, istaknuli su da se bilo kakvi nedostaci u higijenskim ili organizacijskim uvjetima moraju odmah rješavati, jer studentski standard mora biti prioritet.

Pojavile su se i reference na navodno “prikupljanje bodova” pozivanjem studenata na kave uoči glasanja, što je izazvalo reakcije iz publike.

Jedno od direktnijih pitanja ticalo se i političke (ne)ovisnosti kandidata. Publika je postavila pitanje vezano uz politički angažman i članstvo u strankama.

Marin Karuza smatra da svatko ima svoja uvjerenja i da “naginjanje” nekim idejama ne treba demonizirati, Za njega je, kako je istaknuo, ključno da interes bude napredak Sveučilišta – a ne politička pripadnost.

Senka Maćešić poručila je kako bi, po njezinu mišljenju, bilo poželjno da rektor ne bude stranački profilirana osoba, upravo zbog potrebe da ostane neutralan predstavnik svih.

Marta Žuvić otišla je korak dalje, jasno je naglasila da smatra kako rektor ne bi smio biti član nijedne političke stranke, jer time može doći u pitanje temeljna vrijednost sveučilišnog sustava: autonomija.

S druge strane, Goran Hauser složio se s Karuzom, navodeći da svi na neki način naginju nekoj ideji, i da je poštenije da se to otvoreno kaže.

Sve izjave, reakcije i detalje debate, možete pogledati ovdje: