Sunce sja, temperature rastu. Ako klima nije upaljena, trči se za sladoledom. Nova-stara svakodnevica, kada kupaće kostime vadimo iz ormara, a kapute guramo na dno. Međutim, ne gine nam činjenica da bismo zimsku odjeću mogli opet izvaditi. Jer ipak, Rijeka… Poput imena, tok vremena je nepredvidiv. Barem koliko smo imali prilike svjedočiti zadnjih par mjeseci.
Na more s karticom, i to onom s limitom
Ono što je također obilježilo, ne samo zadnjih par mjeseci, nego cijelu godinu – skupe košarice. Namirnica, naravno.
Sad smo samo napravili mali zaokret: s one za ručak, prešli smo na morsku. Ne s plodovima mora, već onu ljetnu – što sve trebaš kupiti kad ideš na more? I ta košarica, da se razumijemo, nije nimalo naivna. Ide van svih okvira. Jer u nju mora stati sve, od slanih štapića i voćki, pa do parking karte. U hladu, naravno (ako ga uopće ima).
Osnovni, starter pack morske košarice počinje s kremom za sunčanje. Bez nje se ne ide nigdje, a platit ćete je između 10 i 20 eura, ovisno o faktoru, brendu i snazi reklame na ambalaži. Naravno, ako odmah na početku želite malo uštedjeti, a doma imate kokosovo ili maslinovo ulje, na dobitku ste. Nije ista zaštita, ali miriši. Uglavnom, dan na moru počinje s mazanjem – jednom doma, pa opet kad se stigne. A da bi se stiglo, treba i doći. I negdje parkirati. Ako želite da vam auto čeka u hladu pripremite između 5 i 15 eura. Ovisno o gradu, zoni i sreći. U prosjeku, sat vremena parkinga ide do jednog eura. Pa tako za pet sati uživanja na suncu ode i 35 kuna, jer 1 euro – nije 1 kuna! Tužna realnost, ali realnost.
I onda netko pita: “Tko plaća da ide na more?”
E pa – vi.
Jer kad izađete iz mora, ne zna se tko se više ispekao, vi ili auto u koji se morate vratiti. (A iskreno, nekad je unutra i toplije nego vani)
Plaža puna, džep prazniji
I evo, prije nego što ste uopće stigli platiti što ste se iskupali – stižete na plažu.
Ono što prvo vidite prije mora? Masa. Ljudi koliko ti srce (ne) poželi.
Svi su stigli prije vas. Više niste na odmoru, sad ste na “ratištu”. Borba za slobodno mjesto je počela. Ne gleda se više jel sunce, jel hlad. Jer hlad, to je luksuz. Ako ste pronašli kvadrat hlada, 1:0 za vas. Ali postoje i oni trenuci kad je plaža toliko puna da jedino što ostaje su ležaljke. One su prazne, slobodne, ima ih koliko hoćete… ali imaju i cijenu. 5 do 20 eura za jednu, a ako želite i suncobran, računajte još barem desetak.
No dobro, mantra glasi: na moru sam. A na moru su i oni koji “brinu” o tuđem odmoru – restorani, kafići, pekare… Svi s istim ciljem, da boravak bude što “ugodniji”. I dok se još niste ni smočili, miris pizze dolazi s terase. Topla, svježa, sve bliža. Za jednu cijelu platit ćete do 11 eura, a na “ekskluzivnijim destinacijama” i do 20. Pa i više, ako sjednete na mjesto s pogledom. Jer, naravno, pogodili ste, ni on nije besplatan.
Tek nakon toga – rashlađivanje. U more, konačno! Sve brige nestaju, na minutu. Jer ako ste došli s djecom, tu počinje nova razina slatkog troška. Rukavice za plivanje, luftići, kantice, maske za ronjenje… Sve skupa – ne gine vam barem 50 eura. I taman kad ste sve to preživjeli, vrijeme je za ono bez čega dan ne može proći, kava. Prava kvarnerska, mediteranska. Oko 2 eura. Ako želite nešto posebnije, ledenu, s bademovim mlijekom, šlagom i čokoladom, to ide i do 4 eura.
I naravno, ne piješ kavu sam. Naručiš još jednu-dvije, možda i sok, i evo ti još desetak eura. I kao šlag na kraju, sladoled. Jer sladoled ne pita koliko imaš godina. Kuglica, 2 do 4 eura. A uz ove temperature, teško da ćeš stati samo na jednoj.
„Onako kako se to prije radilo“
Trbuh pun, a osmijesi još veći, vraćate se kući. Novčanik možda tanji, ali srce malo punije. Vrijedilo je, zar ne?
Ipak, treba naglasiti, ovo je samo jedna od verzija morskog dana. Možda baš ona „skuplja“. Ali postoji i ona druga, ona s voćem od kuće, termosicom kave i ručnikom na betonu. Bez ležaljki, bez luksuza, ali s morem – koje, na sreću, još uvijek ne naplaćuju po valovima. Jer more je more. I kad ideš s karticom, i kad ideš s dekicom. A možda je baš tako i najljepše.
