Svi znamo koje je doba godine – ono najmrskije svim maturantima. Matura. I to velika, državna. Jučer se pisao esej iz hrvatskog jezika.

Sreća u nesreći – nije bio Kiklop. Pa kad su maturanti s grčem u želucu otvorili omotnicu s ispitnim materijalom, kolektivno je pao kamen sa srca.

Umjesto teškokalibarskog romana – dočekala ih je pripovijetka Prijan Lovro, klasik Augusta Šenoe. Zadatak: minimalno 440 riječi. Tko voli – nek izvoli i napiše više. Neki su, vjerovali ili ne, završili za samo sat vremena.

Nego, pisalo se i brisalo, jer u 160 minuta moglo se svašta napisati. Misli su se lovile, a rečenice preslagivale. Ipak, ono nešto neizbježno, što se moralo utkati kroz cijeli tekst, bilo je – polazno pitanje. Jer ako odgovora nema, ili se ne može iščitati – pada se. Nema rasprave.

A ono je glasilo: Kako je Lovrino podrijetlo utjecalo na njegov životni put?

I sad zamislite – stariji redovno prepričavaju kako su pisali zadaće pod svijećom i gazili po snijegu do škole, a samo ih se tada treba pitati : „Sjećate li se Prijana Lovre?“ Pa da vidimo tko bi tu danas dobio prolaz.

A ako vi znate odgovor – pišite nam. Mi sigurno nećemo tražiti broj riječi.