Proizvod riječkog poduzeća, bijeli prah po sastavu sličan energetskom piću koji se u tijelo unosi šmrkanjem, posljednjih je dana izazvao veliku pažnju javnosti. Iako je mladima predstavljao zabavu i „novo iskustvo“, dio odraslih reagirao je s nevjericom. „To je kao priprema za koku, čuo sam da je jak, ima puno kofeina… mislim da je to ludo i nedopustivo“, kaže jedan prolaznik.
Prah je bio dostupan u slobodnoj prodaji po cijeni od 16 eura, a Ministarstvo zdravlja potvrdilo je kako je pokrenuta procedura njegove zabrane. Proizvod je zasad privremeno povučen iz prodaje.
Stručnjaci ističu da način konzumacije nosi određene rizike. „Kad se nešto uzima na nos, može oštetiti sluznicu, brže se apsorbira u krvotok i dođe do mozga nego kada se uzima oralno. To smanjuje vrijeme između apsorpcije i efekta, što može dovesti do stvaranja navike“, objašnjava psiholog iz Udruge Terra Nikola Serdarević. Dodaje kako proizvod sam po sebi ne izaziva ovisnost, ali upozorava da ljudi mogu razviti psihičku ovisnost o svemu što im donosi ugodu ili olakšanje.
Dio građana ističe kako ovakvi trendovi mladima šalju pogrešnu poruku. „Ne treba im prah. Neka piju čaj, vodu, jedu zdravu hranu, što će im prah“, smatra jedna prolaznica. Drugi upozoravaju na štetnu poruku koju ovakav način konzumacije šalje. „Ne zvuči mi zdravo taj oblik konzumacije, a ni energetska pića nisu neka sreća sama po sebi“, kaže Karolina.
Proizvođač je na društvenim mrežama poručio kako su ponudili izmjene deklaracije, dobna ograničenja i prilagodbu marketinga, no kako je to odbijeno. Javnost je dodatno uznemirila i promocija na ulici, gdje su prolaznicima navodno nudili da isprobaju prah. „Zvuči mi kao kazna u nekoj igri“, komentira jedna Riječanka.Prema uputama, prah se mogao uzimati više puta dnevno, a preporučena količina bila je veličine zrna graška.
Roditelji pak upozoravaju da je mladima sve dostupnije. „Imam malo dijete i često me strah što sve imaju na dohvat ruke. Ne znam kako će se doskočiti tome“, kaže jedna majka.Psiholog Serdarević ističe kako je najvažnije pravilo u odgoju godinama isto, otvorena komunikacija. „Nema ništa vrijednije od toga da se s djecom može razgovarati o tome što uzimaju, bez osuđivanja. Ne samo reći ‘ovo je zabranjeno’, nego pitati kako se osjećaju i zašto imaju potrebu uzeti nešto.“
