S jedne strane upale grla i prehlade, s druge traume. Ono što ih spaja jest liječnička profesija. Svakodnevicu u zdravstvu iz svoje perspektive približili su Ivanka Jurica, specijalizantica hitne medicine KBC-a Rijeka, i Leonardo Bressan, liječnik opće medicine s gotovo četiri desetljeća iskustva.
Ivanka Jurica u hitnoj medicini radi pet godina. Karijeru je započela kao sekundarac, odnosno liječnica pod nadzorom, u programu za mlade liječnike koji je pokrenut prije pet godina. Nakon dvije godine rada na hitnom prijemu odlučila se za specijalizaciju iz hitne medicine, na kojoj je sada već tri godine.
Leonardo Bressan ulazi u 39. godinu rada u obiteljskoj medicini. Svoj profesionalni put opisuje kao slijed sretnih okolnosti koje su proizašle iz teških životnih događaja te ističe kako bi ponovno izabrao isti poziv.
Oboje se u svakodnevnom radu susreću s različitim pacijentima i brojnim izazovima koje donosi suvremena liječnička praksa. Jurica naglašava da je teško raditi u velikom sustavu u kojem svaki njegov dio ima vlastite probleme. Dodaje kako je ponekad i liječnicima teško razumjeti poteškoće drugih dijelova sustava, kao što je i pacijentima teško razumjeti izazove s kojima se suočavaju liječnici i zdravstveni sustav u cjelini.
Kao jedan od najvećih problema ističu sindrom sagorijevanja na poslu. Bressan navodi da je uzrok tome sve manji broj liječnika, osobito na primarnoj razini zdravstvene zaštite, kao i loša organizacija sustava i neadekvatna raspodjela prema potrebama stanovništva.
Ističe i da liječnici o pacijentima ne prestaju razmišljati ni nakon radnog vremena. Fizička, mentalna i emocionalna iscrpljenost, kaže, posljedica je pretrpanog rasporeda. Prema njegovim riječima, liječnik nikada ne prestaje biti liječnik te je opterećen tuđim sudbinama 24 sata dnevno, tijekom cijele godine.
Naglašava i kako liječnici, unatoč profesionalnoj ulozi, imaju vlastiti privatni život, emocije i obiteljske obveze. Ponekad je, kaže, teško doći na posao iz teške privatne situacije i pritom ostati na raspolaganju pacijentima i dobro raspoložen.
Unatoč izazovima, oboje ističu i pozitivne strane poziva. Jurica navodi kako u hitnoj medicini nijedan dan nije isti te da se susreću s različitim i često neobičnim slučajevima koje treba brzo dijagnosticirati. Upravo taj izazovni dio posla, kada nakon neizvjesnosti dođu do dijagnoze, smatra posebno ispunjavajućim.
Kao najljepši dio rada na hitnom prijemu izdvaja brza poboljšanja pacijenata. Za razliku od bolničkog liječenja koje može trajati danima, na hitnom prijemu promjene su često vidljive u kratkom vremenu. Posebno ističe situacije u kojima pacijent dođe u životno ugroženom stanju, a već nekoliko sati kasnije razgovara i osjeća se bolje.
Bressan zaključuje kako se osobno osjeća zadovoljno jer uspijeva učiniti nešto dobro za druge. Smatra da su liječnici i pacijenti međusobno povezani te da dobro koje čine jedni drugima donosi korist objema stranama.
Hrvatski dan liječnika obilježava se na današnji dan od 1874. godine, u spomen na osnivanje Hrvatskog liječničkog zbora, prve liječničke udruge u Hrvatskoj.
