Azil za pse Društvo za zaštitu žibotinja Rijeka.objavio je jučer da su s jedne farme zbrinuli 47 pasa u vrlo teškom stanju, nažalost troje ih je u međuvremeno uginulo.
No nastavak priče pravi je horor. Na farmi su u škrinjama pronađena i 32 uginula psa.
Objavu Azila pročitajte u cijelosti.

“Ostala sam dužna ispričati nešto, iako ni sama ne znam kako bi i što bi rekla. Nemojte ovo čitati ako nemate želudac. Ja ga nemam.

U subotu je stigao poziv da je čovjek umro i da treba zbrinuti 27 pasa. Nitko nam nije rekao tko je taj čovjek. Nitko nam nije rekao da je već godinama problem s tim ljudima. Da im je barem netko stao na kraj pred toliko godina. Nitko nas nije pripremio na ovo.

Nakrcali smo hranu u auto, uzeli pojačanje i krenuli. Nismo znali šta nas čeka. Horor koji je tamo bio teško je riječima opisati.
Žena nam je davala jednog po jednog psa… Nabrojali smo ih 47 živih. Dva su izgubila svoju bitku i nisu doživjeli puni trbuscic. Zaspali su zauvijek prije nego su napustili to mjesto.

Nije bilo šanse da ostanu u tim uvjetima i smjestili smo ih u azil, koji je već i tako prekrcan. Na svu sreću to su većinom manji psi. Više manje ste vidjeli u kakvom su stanju… Pa i još gore od toga. Živjeli su zatvoreni u kući, svi zajedno. Jeli su kada su jeli, više nisu nego jesu. Njih 11 je imalo čip, ostali nisu. Obavljali su nuždu i spavali na istom mjestu. Rane po tijelima su grozne.

Kada smo mislili da je to najgore, drugi dan stiže poziv od žene koju smo zatekli prvi dan u kući. Pronašla je još nekoliko mrtvih pasa u – FRIZIDERU. Osim što je očito iza toga stajala psihički poremećena osoba, ali zašto bi netko čuvao mrtve pse?! Sama pomisao na to nas je uzasavala. Tu su bile i mace koje su dečki pokupili i tražiti cemo im dom.

Kada smo danas došli, prizor nam je zaledio krv u žilama. To nije nekoliko pasa u frižideru. To je preko 30 leševa po škrinjama, ormarima, na podu, u kadi. Zemlja je stala i tlo pod našim nogama je nestalo. To nisu dva mrtva, to je sada 32 mrtvih.

Nažalost, tu priča ne staje. Postoje drugi dijelovi kuće. Neki su zaključani, a unutra su škrinje… Mrtve ćemo još brijati.

Stalno mi je prolazilo kroz glavu, pa zašto ih nije zakopao?! Toliko zemlje oko njega, on ih je spremao. Pa za šta?! Vjerojatno nikada nećemo moći sigurno reći, ali možemo nagađati..

Pse je hranio s njihovim mrtvim prijateljima. Evo, izgovorila sam. Gotovo sam sigurna u to. Jedino što nisam sigurna je šta je on sam jeo.

Jutros nam je umro pas u azilu. U boksu je počelo komešanje i to nam je privuklo pažnju. Preostali su ga htjeli pojesti. Do onda se nisu posvađali u boksu. Njih 20. Niti jednom. Sada bi ga pojeli, iako smo ih hranili na svaka 2h… Nedugo zatim umro je drugi, u drugom boksu. Doslovno pred očima. Njemu se nisu stigli približiti.

Dva prekrasna mala psića, nestala su, u trenu. Nisu imali ime, nisu imali čip. Imali su pakao od života i na kraju, toliko kratko, imali su nas. Jedan mali crni i bijeli dečko. Zaboraviti ih nećemo. Tu nepravdu nikada nećemo oprostiti.

Izgubili smo i dečka sa slike, prekrasan labrador Dan prije veselo je skakao, trčkarao okolo, mazio se. Danas je izašao na dvorište i samo legao. Nije bio kostur kao ostali. Bio je veći i izborio se za hranu. Imao je čip, ali su ga njegovi ljudi izdali i dali bolesniku. Odveli smo ga odmah veterinaru, i iako je još bio živ, na kraju mu nije bilo pomoći. Popodne je zauvijek zaklopio svoje oči.
Želudac mu je bio pun svega što ne bi trebalo biti u njemu – maramica za čišćenje, kamenja, plastike, smeća i NEKIH CUDNIH KOSTI!!!! To ga je koštalo života. Dečko koji je mogao još 10 godina živjeti. Pogledajte ga, i zapamtite. On je ubijen. Ubila ga je ljudska bolest, ljudi koji su to ignorirali i sustav koji ne funkcionira.

Danas smo ih izgubili troje… Tri života velikih boraca i dio sebe. Ostao je samo onaj mali dio u svakom od nas koji vrišti: “izdrži” zbog svih ovih koji te trebaju. Zbog svih ovih izmučenih koji trebaju našu snagu da bi uspjeli.

Želimo se isto tako zahvaliti svima Vama koji ste pomogli na bilo koji način, hvala na svakoj deci i plahti, na svakoj vrećici hrane, na svakom uplaćenom euru, na svakoj riječi podrške… Njihova borba tek počinje, i trebati će vas još! Sada je najbitnije da ih maknemo iz azila i nađemo im sigurno mjesto za oporavak!

Za sada nam je najpotrebnija gastro hrana – konzerve i suha, biome hrana od Hillsa. Bolja hrana sa sitnim zrnom. Potrebno nam je punooo domestosa i sanitola. Ogrlice…

Hvala vam na podršci!