Sejo i ekipa vratili su se u prepuni Hrvatski kulturni dom na Sušaku i Riječanima priuštili trosatno putovanje kroz više od četiri desetljeća dugu glazbenu priču. U akustičnom izdanju „Neuštekani” do izražaja su došli tekstovi, humor i pjesme koje su odavno prerasle svoje vrijeme.

Rijeka je još jednom pala na sarajevski šarm Zabranjenog pušenja. Nakon proljetnog nastupa, bend se zbog velikog interesa u petak vratio u HKD na Sušaku i pokazao da njegove pjesme ne gube oštricu ni bez uobičajene rockerske glasnoće.

Projekt „Neuštekani” ogolio je glazbu do njezine srži. U prvom planu bili su vokal, akustična gitara i tekstovi, ali i Sejine priče koje su koncert pretvarale u opušteno druženje ispunjeno prepoznatljivim humorom. Granica između pozornice i publike gotovo je nestala, a anegdote su se prirodno pretapale u pjesme.

Repertoar je spojio velike hitove i rjeđe izvođene skladbe. Publika je uglas pjevala „Fikretu”, „Zenica blues” i „Djevojčice kojima miriše koža”, dok je poseban emotivni trenutak donijela „Pismo Elvisu” uz vokal Anđele Zebec.

Novo ruho dobile su i „Arizona dream” i „Počasna salva”, kao i obrada Arsenova klasika „Takvim sjajem”. Čak je i kultna „Balada o Pišonji i Žugi”, bez prepoznatljive distorzije, zazvučala drukčije – nježnije i sjetnije.

Dug pljesak na kraju večeri potvrdio je da Zabranjenom pušenju za dobru svirku ne trebaju ni pojačala ni veliki efekti. Dovoljni su pjesme, priče i likovi koje publika poznaje desetljećima. A njih, pokazalo se još jednom u Rijeci, struja ne može nadjačati.