Nova godina je u povijesti, kao i danas, uvijek bila više svjetovni, nego crkveni blagdan. Silvestrovo ili Stara godina je posljednji dan u godini, 31.12. i noć uoči Nove godine, a ime je dobilo po Papi Silvestru I. Silvestarska noć obilježava se proslavama dočeka Nove godine, kojima se odaje počast prolaznosti vremena. Današnji običaji i obredi na  Silvestrovo i Novu godinu, ve­likim se dijelom temelje na starorimskim, a djelomično i na ger­manskim običajima i obredima. Neka vjerovanja kažu da u novu godinu treba ući bez dugova jer će nas inače pratiti cijele godine, a novčanike treba napuniti novcem kako bi nas pratilo financijsko blagostanje. Praznovjerni vjeruju i da u silvestarskoj noći treba obući crveno rublje, kako bi se obogatio budući ljubavni život, da prva osoba koja u kuću uđe u novoj godini treba biti muškarac, da ne treba jesti perad jer ona stalno čeprka pa će i osoba koja je jede čeprkati po svojoj prošlosti. Prema vjerovanjima, najbolje je da blagdanski stol u ponoć bude pun hrane, kako bi se u idućoj godini osiguralo blagostanje, a kaže se i da je poljubac u ponoć zavjet bliskosti u idućoj godini. I za praznovjerne ljubitelje šampanjca – onoga koga pogodi čep šampanjca, čeka odlična godina, a isto čeka i onoga tko popije posljednji gutljaj šampanjca iz boce.
U što god vjerovali (ili, pak, ne) – sretna vam nova godina!