Roland Bugnar je 31 godišjak koji s obitelji živi u Veprincu. Njegovo tijelo, kako sam to voli reći, boluje od spinalne mišićne distrofije. I to od ranog djetinjstva. Bolest je Roliju dijagnosticirana kada je kao dijete trebao prohodati, ali se to nije dogodilo.

Najprogresivnija je dišen mišićna distrofija, vrsta distrofije koja je najteža i od nje trenutno u Rijeci boluje pet osoba koji nažalost vrlo vjerojatno neće dočekati 30-tu godinu života. Dan svjesnosti o toj bolesti obilježen je crveno osvjetljenim znamenitostima i fontanama u Rijeci. Inače, ova Udruga ima 86 oboljelih članova od 5 do 87 godina starosti. Najveće zadovoljstvo je novi lijek koji utječe na progresiju bolesti i najučinkovitiji kod novodijagnosticiranih, odnosno kod mladih i djece.

Udruga pruža podršku članovima. Kroz projekte ministarstva ili europskog socijalnog fonda, a uz potporu Grada Rijeke I Primorsko- goranske županije financiraju se asistenti i pomoćnici u nastavi, a odnedavno i nužno potrebna fizioterapija. 

Cilj je članove, koji to mogu, motivirati da izađu iz kuća, ostvare socijalni kontakt I dobiju potrebnu terapiju.

Inače, podsjetimo naš Roli postao je nacionalno poznat kada mu je Mate Rimac napravio i poklonio bateriju za elektro-motorna kolica. Koliko je ta baterija dobra, najbolje govori podatak – Unutar tog perioda napravio je  2.500 km na strmom terenu što s originalnom baterijom trajale 6 mjeseci, a ova 8 godina.

Naime, s originalnom baterijom s jednim punjenjem Roli može napraviti 10-tak, a s ovom i do 80 kilometara. To najbolje govori koliko mu je taj poklon značio. S Rimcem je i danas u kontaktu.

Roli se nada nastavku suradnje. Ideje kaže postoje, a maštanje nije zabranjeno. Još da se sve to bude moglo pokriti kroz neki projekt, možda i dođe do realizacije. A Roli i slični njemu dobiju neveru na kolicima.