Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije odžane u Chicagu dana 1. maja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmoro je radnika osuđeno na smrt.

Demonstracije su održane radi zahtjeva radnika za osmosatnim radnim vremenom.

1. maj se kao međunarodni praznik rada obilježava od 1889. godine.

U 20. vijeku se datum s vremenom etablirao kao anarhistički i socijalistički praznik, te je baš u tim krugovima poznat i kao Međunarodni dan radnika, odnosno Praznik rada. U ovom je obliku prvi maj postao međunarodni praznik socijalnih i ekonomskih uspjeha radničke klase i sindikalnog radničkog pokreta.”

 

Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. 

Dana 1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. 

Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. 

Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. 

Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

Na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke prosvjede. 

Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. 

I u Hrvatskoj praznik rada počeo se slaviti 1890. godine. 

Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice.