Mačke. Ljudi ih ili vole ili ne vole. Riječanka Danijela Knežević svoj je život posvetila upravo ovim životinjima.

-”Vjerovatno se s ljubavlju rodiš. To je neka vrsta empatije. A cijeli život imam mačke i brinema se o mačkama. Međutim ovako malo dublje i šire je počelo kad sam našla svog mačka Miška invalida i nekako sam vidjela koliko on ima u biti volju i želju za životom i jednostavno im moraš pomoć, kaže Danijela Knežević iz Udruge Kitten safe house.

Napuštene, ozlijeđene, bolesne i stare mačake- svakim danom ih je sve više pa se Danijelin dom s vremenom se pretvorio u utočište.

-”Ljudi ne shvaćaju da je udruga u biti evo privatna kuća koju sam ja ustupila, vidite i sami za koliko mačaka. Znači da im pomognem da se maknu s ceste. Udrugu činimo ja, moja kćer i par volontera koji isto čuvaju mace. Mogu reć da je tisuće mačaka prošlo kroz naše ruke i da su se makle s ceste. Znači općenito pričamo o mačićima jer ja na dnevnoj bazi imam po 10-15 poziva i žalosno je kad se morate igrat Boga i birati kome pomoć, kome ne,kaže Danijele i dodaje kako nema gore nego ostaviti životinju na ulici kad postoje humaniji načini da se neželjene mačke zbrinu.

-” Ljudi mogu napravit isto šta i ja, uzeti macu, zbrinuti macu, odvesti veterinaru, objaviti, oglasiti, podjeliti među prijateljima i udomit.

Svoju ljubav i posvećenost prema mačkama u udruzi Kitten safe house žele pretočiti u slikovnicu. Ideja je tu, nedostaje izdavač.

-” To je priča našeg crnog mačka koji je kod nas 2 godine, koji nema zadnje nogice i invalid je. Tom slikovnicom pokušavamo objasnit ljudima da je svako živo biće, bez obzira na hendikep savršeno u biti, kaže Danijela.

Na pitanje što joj predstravljaju mačke, Danijela odgovara:

Život , iskreno život. Živim za njih.