22. listopada obilježava se Međunarodni dan svjesnosti o mucanju. Ove godine želi se ukazati da nema jedinstvene terapije za svakoga tko muca, da osobe različito doživljavaju svoj poremećaj pri čemu im, ako to žele, pomažu logopedi.

-“Ono što možemo kao zajednica – pokazati im razumijevanje i strpljenje. A ono što mi kao logopedi stručnjaci možemo je pokazati im kako mogu lakše govoriti, tečnije govoriti, raditi na tome da stvore pozitivnije stavove prema svom govoru, činiti da se bolje osjećaju kada govore, kaže Suzana Jakšić Jeličić, klinički pedagog.

Već od rane dobi mucanje može ostaviti negativne posljedice na mentalno zdravlje. Osobe koje mucaju često su izložene predrasudama, zadirkivanju i nerazumijevanju okoline. Treba znati da mucanje nije psihički, već neurorazvojni poremećaj. Mucanje je jedan od najučestalijih govornih poremećaja, koji se javlja najčešće u ranom djetinjstvu. Zahvaća i do 11% populacije djece do četvrte godine života, te oko 1% odraslih osoba.

-” Želimo naglasiti da ljudi koji mucaju imaju pravo odabrati da ne žele mijenjati svoj govor, oni mogu potražiti pomoć drugih ljudi koji mucaju, mogu raditi sami na sebi a mogu se obratiti logopedima koji su stručnjaci za mucanje, poručuje naša sugovornica.

Početkom studenog na sveučilišnom Kampusu s radom počinje grupa za samopomoć za odrasle osobe koje mucaju.

-“Ono što je cilj te grupe, to je jednostavno da ljudi koji mucaju dobiju priliku da podijele svoja iskustva, da savjetuju jedni druge.To će biti jedno prijateljsko okruženje u kojem će moći otvoreno govoriti o mucanju, uvježbavati tehnike koje im olakšavaju govor, razmijenjivati informacije, pripremati se za neke govorne situacije, kaže doktorica Jakšić Jeličić koja ce voditi grupu. Uz to ima i osobno iskustvo sa mucanjem, klinički je logoped već gotovo 40 godina, a trenutno radi na Sveučilištu u Rijeci na studiju logopedije.