“U trenutku kada se Rijeka suočava s ozbiljnim financijskim izazovima, smatram da grad ne može i
ne smije nastaviti trošiti javni novac na projekt koji je od početka neodrživ, a to je restauracija broda
Galeb”, rekao je županijski vijećnik, Leo Pavela. Ističe kako grad ne može i ne smije nastaviti financirati projekt koji smatra neodrživim. On naglašava da je restauracija broda, koja je započela pod dugogodišnjom vlašću SDP-a, postala prazna investicija koja građanima Rijeke ne donosi nikakvu konkretnu korist, dok istovremeno povlači značajna sredstva iz gradskog proračuna. Brod Galeb, kako se ističe, predstavlja simbol lošeg upravljanja gradskim resursima, jer je dosad već potrošeno desetke milijuna kuna na njegovu restauraciju i prenamjenu u muzej, a troškovi i dalje rastu. Umjesto da postane atrakcija koja bi privukla turiste i stvorila dodatnu vrijednost za grad, brod je sada samo teret na gradskoj financijskoj bilanci. Povijest broda, koji se često prikazuje kao “brod mira”, prema njegovom mišljenju, također nije najsjanija. Prije nego što je postao Titov brod, Galeb je bio brod pod imenom RAMB III, izgrađen u fašističkoj Italiji, što ga čini dijelom talijanske fašističke industrijske baštine. Nakon toga, služio je kao njemački minopolagač, a kasnije i kao dio jugoslavenske ratne mornarice. Smatra da povezivanje takvog broda s promocijom mira predstavlja inherentni paradoks jer sam koncept rata isključuje ideju mira, a brod koji je služio vojnim ciljevima ne može autentično simbolizirati vrijednosti koje bi Rijeka trebala promovirati. Dodatno, prema njegovim riječima, Rijeka ne bi trebala biti brendirana kroz simbole totalitarnih režima. Očuvanje broda u javnom vlasništvu, kako se tvrdi, nastavak je politike glorifikacije prošlih ideologija, a ne korak prema modernim vrijednostima, poduzetništvu i održivom razvoju koji bi trebali biti temelji budućnosti grada. Za rješenje ovog problema, Pavel predlaže hitnu privatizaciju broda, smatrajući da bi ga trebalo prodati privatnim investitorima koji bi mogli pronaći komercijalnu svrhu za njega, bez daljnjeg financijskog opterećenja za građane Rijeke. Također, ističe potrebu za zaustavljanjem financiranja neodrživih projekata iz gradskog proračuna i usmjeravanjem sredstava u projekte koji bi donijeli dugoročnu korist za građane, poput razvoja infrastrukture, poduzetništva i turizma temeljenog na modernim vrijednostima.