Najavljena je premijera predstave „Dan kad sam se pretvorio u pticu“ autorice i redateljice Tamare Kučinović koja po treći put režira u riječkom lutkarskom kazalištu. Predstava je inspirirana i rađena po motivima istoimene španjolsko – francuske slikovnice Ingrid Chabbert i Raula Nieta Guridija. Asistent redateljice i dramaturški suradnik je Nikša Eldan, a ostatak autorskog tima predstave čine autorica vizualnog identiteta Volha Milovič, zatim skladatelji Ivana Đula i Luka Vrbanić, te oblikovatelj svjetla Dario Družeta. Veliki glumački ansambl čine Andrea Špindel i Tilen Kožamelj koji nose uloge protagonista Klare i Jakova, te kor ptica Almira Štifanić, Petra Šarac, David Petrović i Alex Đaković. Premijera je na rasporedu u subotu, 1. ožujka u 18:00 u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka, a predstava će se izvoditi do 15. ožujka 2025. Tamara Kučinović, iako inspirirana slikovnicom Ingrid Chabbert poznate po pisanju o nježnim temama za djecu, napravila je potpuno originalnu i autentičnu predstavu koja se tiče današnje djece, ali i odraslih, budući da je tema zaljubljivanje. „Sa svojim sjajnim autorskim timom i još sjajnijim glumačkim ansamblom, Tamara je uspjela prenijeti slikovnicu u još neobičniju i vrlo začudnu predstavu, koja je istovremeno i poetična i duhovita, ali krajnje maštovita. Kao i sve Tamarine predstave, ona je snažna i vizualno raskošna te u svojim značenjima višeslojna. Predstava je jedan zanimljivi spoj lutkarstva, žive igre na sceni i pjevanja uživo“, istaknula je ravnateljica Magdalena Lupi Alvir. Predstava govori o prvom dječjem zaljubljivanju te u tom smislu o nesigurnosti te prve ljubavi. Dječak Jakov koji se zaljubljuje u Klaru je nesiguran i stidljiv i boji se da nije dovoljan. Kučinović u tome vidi temu predstave i oko tih osjećaja je isplela cijelu priču koju ćemo uskoro vidjeti na riječkoj sceni. Nikša Eldan je istaknuo zahtjevnost glumačkih zadataka koji su bili pred njima jer uključuju i a capella pjevanje te sviranje različitih instrumenata, važnost likova koji čine kor ptica koji nosi radnju, podupire radnju, strepi nad sudbinom glavnih junaka. Predstava u svojoj formi podsjeća na antičku dramu uz jedinstvo mjesta, vremena i radnje te jednostavnosti sa sretnim završetkom. Glazba je vrlo važan segment predstave koji podupire radnju, gradi atmosferu i izraz je unutarnjeg osjećaja likova i kora. Uloga djevojčice Klare povjerena je Andrei Špindel koja je u tom liku na neki način pronašla i sebe. Uloga je suptilna, mirna i tiha, a istovremeno i snažna. Špindel smatra da je predstava važna jer nas podsjeća na autentičnost osobe i važnost svakog pojedinca u današnjem društvu. Predstava je oda svim ljudima koji vide drugoga i pomažu kada čovjek ne može vidjeti samoga sebe, napomenula je Špindel u svom emotivnom govoru. Glumci su naglasak snagu i važnost Tamarinih predstava koje sve progovaraju na različite načine kroz različite estetike o djeci i mladima važnim temama, a koje u svojoj srži afirmiraju ljubav i brigu o drugome te uz koje je od iznimne važnosti da djeca odrastaju.