Na Sveučilištu u Rijeci trenutačno studira oko 160 studenata s invaliditetom, od ukupno približno 3000 studenata. Iako je riječ o relativno malom udjelu, broj takvih studenata raste iz godine u godinu, dok se ukupna studentska populacija smanjuje.
– Moramo reći da imamo sve veći broj studenata s invaliditetom. Recimo, naši brojevi u savjetovalištu rastu, dok se studentska populacija smanjuje, istaknula je Sandra Nuždić, voditeljica Savjetovališta za akademsku prilagodbu Sveučilišnog savjetovališnog centra.
OGLAS
OGLAS
Kako bi se studentima s invaliditetom pružila kvalitetna i sveobuhvatna podrška tijekom studiranja, Udruga Znam u suradnji s Centrom za podršku studentima i mladima s invaliditetom provodi trogodišnji program podrške. Ovaj program financira i omogućuje razne aktivnosti prilagođene potrebama studenata s invaliditetom – od specijaliziranog prijevoza, podrške u studentskom smještaju do psihološke i vršnjačke grupe podrške.
– To je prilika da kroz program financiramo i provodimo aktivnosti koje su neophodne za studente s invaliditetom na našem Sveučilištu, naglašava Nuždić.
Prorektorica Marta Žuvić naglašava kako Sveučilište u Rijeci svoju inkluzivnost ne promovira samo deklarativno, već i u konkretnim, svakodnevnim praksama.
– Naše Sveučilište ne samo da priča da želi vrijednost i otvorenost, nego doista mislim da jest otvoreno. Radimo na tome , ne samo strateški, već i provedbeno, rekla je Žuvić.
No, unatoč brojnim pozitivnim pomacima, izazovi i dalje postoje. Profesorica Lelia Kiš-Glavaš s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upozorava kako inkluzija ne ovisi samo o studentima i sustavu podrške, već u velikoj mjeri i o akademskom okruženju – osobito nastavnicima i administrativnom osoblju.
– Uvijek mi se činilo da je manje podrške potrebno studentima, a možda više samim nastavnicima i administraciji, kaže profesorica Kiš-Glavaš, napominjući kako sve manji broj nastavnika sudjeluje u edukacijama o radu sa studentima s invaliditetom.
– Uvijek nam se javljaju oni koji su već senzibilizirani za to područje, a ne možemo privući one koji bi možda najviše trebali tu edukaciju. Rješenje vidim u tome da edukacije postanu obavezne, dodaje.
Idelano bi bilo, ističe, kada bi edukacija postala obavezna jer put do uspješne komunikacije je dvosmjerna ulica.
