Vjernici župa Hreljin, Praputnjak, Krasica, Škrljevo i Kukuljanovo iz Bakarskog dekanata tradicionalno su po 170. put hodočastili pješice o blagdanu sv. Roka u subotu, 16. kolovoza, Majci Božjoj Trsatskoj na Trsat. Jutarnju misu na Trsatu predslavio je riječki nadbiskup Mate Uzinić. Suslavili su župnici iz Bakarskog dekanata: Marko Šarić, Domagoj Duvnjak i Marinko Kajić, svećenici koji su došli sa župljanima iz Kostrene, svećenici iz Rijeke i trsatski redovnici.
Vjernici bakarskog kraja hodočašćem nastavljaju tradiciju svojih predaka, koja seže još u 1855. godinu. Tada su, u znak zavjeta i zahvale Majci Božjoj Trsatskoj i sv. Roku, njihovi preci iz naselja bakarskog kraja, osobito Praputnjaka, krenuli na hodočašće kako bi izmolili zaštitu od epidemije kolere koja je tada harala tim područjem. Spomendan sv. Roka postao je simbol tog zavjeta, a hodočašće tradicija koja se prenosi s generacije na generaciju.
Nadbiskup Uzinić u propovijedi se osvrnuo na hodočašća i hodočasnike koji su se tih dana okupljali kod Majke Božje Trsatske povodom svetkovine Velike Gospe. „Naš život je hodočašće. Na tom životnom hodočasničkom putu ne možemo najednom donijeti odluku koju smo slušali iz Jošuine knjige danas: da li služiti Gospodinu ili drugim bogovima? To moramo svaki dan ponovo obećavati svaki dan ponovo se oko toga truditi. Drugi bogovi lako uđu u naše živote i istjeraju onog pravog Boga kojemu smo pozvani služiti”, kazao je.
„Današnji svetac sv. Rok nam predlaže jedan svoj posebni put. Njegov život je zapravo bio jedno hodočašće. Na tom hodočasničkom putu je imao mnoge izazove. Ali ono što se dogodilo s njim zbog čega ga častimo i slavimo je što usprkos svim životnim poteškoćama pa i nepravdama koje je doživio, ni u jednom trenutku nije izgubio svoju vjeru u Boga i nije izgubio povjerenje u ljude”, rekao je nadbiskup Uzinić te opisao život sv. Roka koji je bio izmoljeno dijete od roditelja koji nisu mogli imati djece i koji je nakon njihove smrti još prije svoje dvadesete godine podijelio svoje imanje i odlučio kao siromašan hodočasnik otići na hodočašće u Rim. „No, nije kao vi krenuo na hodočašće i odmah došao na svoj cilj nego je na tom putu zastajao da bi činio dobra djela, da bi pomagao osobito oboljelima od kuge. U tom nastojanju posjećivao je javne bolnice. Činio je djela milosrđa“, napomenuo je.
„Kažu da je ozdravljao bolesne molitvom i znakom križa. Ja bih rekao da je više to činio svojom prisutnošću, suosjećanjem, tim što nije krenuo svojim putem nego se zaustavio. Njegovo hodočašće u Rim pretvorilo se u hodočašće ljubavi. Kako to biva s onima koji se izlažu na taj način tako se dogodilo i njemu te se i on razbolio. I umjesto da mu oni kojima je pomagao pomognu, oni su ga prognali iz grada. Utočište je pronašao u šumi gdje se hranio biljkama i pio vodu. Svaki dan mu je jedan pas donosio komad kruha. Kasnije ga je vlasnik psa primio pod svoj krov“, naglasio je propovjednik.
Nadbiskup Uzinić rekao je da su ga njegovi sugrađani, nakon što je sv. Rok obavio hodočašće i vratio se u rodni kraj te ga nisu prepoznali jer ga je bolest izmijenila, zatvorili. Tek pred kraj života shvatili su da je on bio njihov dobročinitelj. Umro je 16. kolovoza 1327., a predaja govori da ga je obasjala nebeska svjetlost. „Na neki način i on je uznesen kao Marija, a pronašli su i natpis da svi koji obole od kuge i potraže njegovu zaštitu da će biti iscijeljeni. To ga je u onim vremenima kada je harala kuga učinilo poznatim i proširilo njegovo štovanje koje je tako u 15. st. došlo i u naše krajeve”, naglasio je nadbiskup te poručio da i danas od sv. Roka mogu učiti kako unatoč poteškoćama živjeti ponizno i u ljubavi, pretvarajući život u hodočašće ljubavi bez odustajanja.
