Vedrana Rudan, jedna od najprepoznatljivijih i najizravnijih hrvatskih književnica i javnih osoba, preminula je u 77. godini života nakon duge i teške borbe s karcinomom.

Vedrana Rudan rođena je 29. listopada 1949. godine u Opatiji, a odrasla je u Mošćeničkoj Dragi. Studirala je hrvatski i njemački jezik na Pedagoškoj akademiji u Rijeci.
Bila je učiteljica, turistička vodičkinja i prevoditeljica. Najveći dio profesionalnog života bio je vezan uz novinarstvo i medije. Radila je na radiju te surađivala s brojnim hrvatskim novinama i časopisima.
Šira književna publika upoznala ju je romanom „Uho, grlo, nož“, objavljenim 2002. godine. Knjiga je privukla veliku pozornost, prevedena je na više jezika, a prema njezinim djelima nastale su i kazališne adaptacije.

Uslijedili su brojni romani i zbirke, među kojima su „Ljubav na posljednji pogled“, „Ja nevjernica“, „Crnci u Firenci“, „Dabogda te majka rodila“, „Kosturi okruga Madison“, „U zemlji krvi i idiota“, „Amaruši“, „Zašto psujem“ i „Muškarac u grlu“.

Rudan je u svojim knjigama i javnim istupima bez zadrške govorila o temama koje su često ostajale prešućene, položaju žena, braku, obitelji, nasilju, ljubavi, starenju, bolesti i društvenim problemima. Njezin prepoznatljiv stil obilježavali su izravan jezik, ironija, provokativnost i crni humor.

Upravo zbog takvog načina izražavanja često je izazivala snažne reakcije i polemike. Nije se libila kritizirati društvo, politiku i pojave koje je smatrala licemjernima, a njezini su tekstovi nerijetko istodobno izazivali i odobravanje i osudu.
Godinama je vodila i blog „Kako umrijeti bez stresa“, na kojem je komentirala aktualne događaje, društvene teme, vlastiti život i sve ono što ju je zaokupljalo.
Posljednjih mjeseci otvoreno je govorila i o vlastitoj borbi s teškom bolešću.
Vedrana Rudan iza sebe ostavlja književni opus, brojne tekstove i javne nastupe, ali i prepoznatljiv glas koji je desetljećima odbijao šutjeti.

Jutrošnja poruka na njezinoj Facebook stranici, da je „preselila na područje bez signala“, tako je postala posljednja poruka jedne od najosebujnijih hrvatskih književnica.