Kuhana šunka, mladi luk, jaja… Popis je dug, ali dovoljno jasan da odmah znate o čemu se radi. Da, danas slavimo Uskrs!

Najmlađima je to možda najšareniji blagdan – pun pisanica, čokoladnih jaja i uskršnjih zečeva. Starijima, pak, to je vrijeme okupljanja – kada se obitelj, barem na kratko, ponovno spoji za istim stolom.

Ali, što kad je Uskrs… a vas od kuće dijele tisuće kilometara leda i snijega?

Upravo takav scenarij odvija se na Antarktici, gdje uz pingvine i tuljane, najveći broj “stanovnika” čine –istraživači i znanstvenici.

Kako izgleda proslava Uskrsa na samom kraju svijeta – gdje dan traje mjesecima, a sunce ne grije kao kod kuće?

Uskrs na kraju svijeta

Najnenaseljeniji i najhladniji kontinent na svijetu – Antarktika. No to ne znači da tamo manjka uskrsnog duha. Dobro da, možda nema uskrsnog zeca, jer bi se smrznuo, ali zato se može pronaći koji pingvin koji će, umjesto pisanica, vješto sakriti ribu.

U igri traženja, pronaći se uglavnom mogu istraživači i znanstvenici koji u svojim zimskim stanicama nalaze vlastite načine kako obilježiti najveći kršćanski blagdan. Nema klasičnih obiteljskih okupljanja, ali ima zajedništva, poneki čokoladni zec pa čak i uskrsni ručak u najjužnijem dijelu svijeta.

Blagdanski stol usred leda i izolacije

Na Antarktici, dakle, nema crkvi, ali ima – ljudi. A gdje ima ljudi, ima i običaja. U stanicama poput Concordije, McMurda, Palmera ili Davis Stationa, glavni je cilj zajedništva i simbolike.

Kuhari se potrude napraviti posebne obroke, od kuhanih jaja i šunke do tradicionalnih jela iz svojih zemalja. Neki idu i korak dalje pa, poput talijanskog kuhara Giorgia u bazi Concordia, pripreme i velika čokoladna jaja za svakog člana tima.

Lov na pisanice, i na -73°C

Za one malo hrabrije, ili bolje rečeno entuzijaste, Uskrs znači i potraga za pisanicama po snijegu, ledu i laboratorijima. Ako se pisanice mogu tražiti po livadama, zašto ne bi mogle i na -50°C?

U nekim bazama jaja se skrivaju i unutar stanice i van nje, a članovi posade upuštaju se u pravu ekspediciju – naoružani kapama, rukavicama i osmijehom. A onda, kad mislite da je to najluđe što ćete čuti, dolazi „300 Club“.

Riječ je o već legendarnoj antarktičkoj “tradiciji” koja se provodi u bazi na Južnom polu, članovi istrče iz saune zagrijane na +93°C ravno van na -73°C. Sve to, naravno, bez odjeće, osim čizama. Sve zbog jedne stvari: da osjete temperaturni šok od točno 300°F, odnosno 150°C.

Ni Uskrs, dakle, na Antarktici ne prolazi tiho – ni bez pisanica, ni bez ludosti.

Rad ne staje, čak ni za blagdane

I dok se gušta u čokoladnim jajima – znanstveni radovi ne staju. Uskrs je prilika za mali predah, ali i podsjetnik koliko je važan timski rad. U bazi Concordia, recimo, blagdani se koriste i za edukaciju. U sklopu ESA-inog projekta, članovi medicinskog tima međusobno se treniraju za osnovne zahvate, jer ondje, u izolaciji, svi ponekad moraju znati sve.