Na samom kraju Vodovodne ulice, na kućnom broju 29, još je davne 1965. godine niknuo mali lokalni kafić. Nitko tada nije mogao znati da će postati mjesto koje će šest desetljeća neprekidno živjeti zajedno sa svojim susjedstvom. Kafić je proslavio velikih 60 godina rada, a iza njega stoji priča o obitelji, tradiciji i upornosti koja je nadživjela sve izazove vremena.

Danas kafić vodi Damir Grozdanić, koji je prve uspomene stekao ispod šanka uz svog oca. „Upijao sam znanje od malena. Naporan je posao, ali ljubav prema ugostiteljstvu ostala je zbog obitelji“, kaže Damir.

Za stanovnike Vodovodne Skradin je više od kafića. „Bez njega bi ulica bila pusta“, poručuje Zorko,

Stalni gosti nisu nestali. Nogometna ekipa predvođena Gabrijelom dolazi već tri desetljeća: „Uvijek smo dobro dočekani, možemo i prizalogajiti. Zahvaljujem Damiru u ime svih dečkiju.“

Posebnost lokala čine sitnice koje su gosti kroz desetljeća donosili – pojasevi, gitare, zavjese. „Lokal je radio mene koliko i ja njega“, govori Damir.

Njegov trud i ustrajnost prepoznao je i Mjesni odbor, dodijelivši Skradinu posebno priznanje kao najstarijem ugostiteljskom objektu u Primorsko-goranskoj županiji.

A što se sve događalo u Skradinu kroz 60 godina? Gabrijel kroz smijeh zaključuje: „Što se dogodilo u Skradinu – ostaje u Skradinu.“